Podaci eto govore da je u Hrvatskoj udvostručen broj nekretnina pod ovrhom. Analitičari će sigurno naći više razloga te pošasti oduzimanja imovine, ali jedan svakako neće moći zaobići: gospodarsku recesiju koja građane sve više tjera u financijski krah.

A da stvar bude gora, nitko u ovom trenutku ne zna kada bi stvari mogle konačno krenuti na bolje. Hrvatska je naime na ljestvici globalne konkurentnosti na 77. mjestu od 139 uvrštenih zemalja, a na ljestvici rasta BDP-a koju je izradio Međunarodni monetarni fond tek je na 175. mjestu od 184 rangirane zemlje. 

Izuzimajući članove Vlade koji po logici radnog mjesta i čuvanja vlastitog položaja hvale vlastitog konja kao rasno grlo premda se već na prvi pogled razaznaju konture rage, nema niti jednog razumnog čovjeka u zemlji koji je u stanju iscijediti jedan jedini suvisli podatak u prilog oživljavanju gospodarstva i ponovnog razvojnog ciklusa u zemlji.

I stalna predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj Louisa Vinton, komentirajući istraživanje o konkurentnosti, smatra da se u prošle tri godine ništa nije dogodilo ni kako bi se promijenile regionalne nejednakosti u Hrvatskoj. 

 Nema sumnje, izgledan je samo nastavak neslavnog trenda rasta broja ovrha. U eri konstatnog rasta nelikvidnosti i otežanog poslovanja tek rijetki odolijevaju. Sve je veći broj tvrtki koje vise o koncu, otpuštajući radnike ili razmišljajući o njihovom otpuštanju koji će novo nezaposlene, već sutra suočiti s nemogućnošću otplate kredita i ovrhama.

Bijeg od nesposobne vlasti

Zar je onda čudno da je gotovo nezamislivih preko 2.400 građana Hrvatske konkuriralo za svega osam rukovodećih radnih mjesta u IKEA-i. Koliko će ih se tek javiti kada se raspiše natječaj za nekoliko desetaka prodavača? 

S jedne strane, dakle, pišu se molbe jer posla nema ili ga uskoro neće biti, a s druge strane riječ je o stabilnoj multinacionalnoj tvrtki švedskih korijena sa zavidnom reputacijom, koja nudi bar fiktivni bijeg od šapa domaće nesposobne vlasti i sumnjivih poduzetnika, stranog ili domaćeg porijekla, svejedno. No, čim natječaj završi nade tisuća ambicioznih gubitnika vratit će se na početak, u strojni korak s ostalih tristo tisuća nezaposlenih koji čekaju svoju priliku. 

Istovremeno predsjednica Vlade Jadranka Kosor u Dubrovniku izjavljuje kako bi voljela da se uloženi trud oko poglavlja 8 i 23 prepozna, jer su izvješća tako koncipirana da svakom tko se želi udubiti pokazuju da je posao u ovoj fazi završen.

Možda, ako je riječ o usklađivanju s pravnom praksom i gospodarsko-političkim nasljeđem EU, ali ako misli da smo paraleno s tim automatski dobili i »podlogu« za budući solidan razvoj zemlje, ili da će ulazak u EU sam po sebi pogurati naše obamrle potencijale, onda se gadno vara.

Ulazak u EU Hrvatskoj, ovakva kakva je, sigurno neće štetiti, ali sve svoje propuste u razvoju zemlje pokušati skrivati iza tog strateškog cilja nužnog za male i nejake zemlje poput Hrvatske, politička je arogancija bez premca.

 Sutra je 20. godišnjica referenduma na kojem je, s nikada većim izlaskom od 86,56 posto birača, 94,17 posto građana Hrvatske utrlo put njenoj nezavisnosti. Oni koji su još živi nisu zaslužili da se uza sve promjene i dalje vrtimo u istom gospodarski-razvojnom krugu umjesto da već odavno dostižemo razvijenije od sebe.