Najletimičniji mogući pregled godinu dana starih snimki iz Splita pokazuje kozmičku razliku između sadašnje i bivše vlasti. Nije, pritom, bit u tome što je u ovogodišnjoj povorci bilo »pola Vlade« (a u prošlogodišnjoj, naravno, nitko); ne, razlika je u tome kako je aktualna vlast – obavila posao. Naime, policija je jučer u Splitu doista odradila osiguranje visokorizičnog skupa onako kako to pravila i iskustvo nalažu. Između sudionika povorke i njihovih, krajnje blago rečeno, neistomišljenika, napravila je toliki razmak da je s rubova Rive mogla dolaziti samo mržnja – ništa opiplijivije. 

  Posljedica za ministra u čijem se resoru dogodio takav golemi, namjerni, ili nenamjerni propust, nije bilo. Ni najmanjih. Osim, naravno, ako se ne računa činjenica da je Tomislav Karamarko naposlijetku postao predsjednik HDZ-a. 

   Jučer su, pak, trupe drugog ministra policije, Ranka Ostojića, osvjetlale obraz struke i osigurale da se budnom oku iz Bruxellesa pokaže i tolerantna strana Hrvatske.  

  Doduše, cinik bi i na tu lijepu sliku Hrvatske mogao dodatni namaz crne, ukazujući na činjenicu da hrvatski nogometni reprezentativci neće u (300 kilometara udaljeni) Auschwitz, pa uz to povlačeći i izjavu najkatoličkijeg od svih predsjednika nogometnih saveza, Vlatka Markovića o tome da će vatrene povesti na poklon žrtvama komunizma. Ali, dobro zbori ministar Jovanović kad kaže da Markovića jednostavno valja ignorirati. 

    A treba ignorirati i neobične ideje o tome kako bi nogometaši trebali odati počast i žrtvama komunizma i nacizma. Kao da u prvoj jedanaestorki nogometne reprezentacije beka igra Šprem, veznjaka Josipović, a špicu Milanović.  

  Uostalom, sljedeći takvu logiku, zar ne bi bilo lijepo i napredno da je kapetan reprezentacije Darijo Srna otišao na Split pride? 

   Ne bi, naravno. Srna i drugovi su u Poljskoj samo zbog toga da igraju nogomet. 

   Sve ostalo je instrumentalizacija – crvena ili crna, tako je svejedno. 

    Ajmo mi večeras riješit’ zeleno…