Sada tek znam da ništa ne znam o rukometu – rekao je jučer Predrag Zinajić-Pejo, nekadašnji istaknuti rukometaš »Kozale«, komentirajući senzacionalni trijumf hrvatskih rukometaša protiv domaćina Europskog prvenstva od »samo« 37:23, vrijedan polufinala ovog velikog natjecanja. U njegovim riječima sažeto je zadovoljstvo i zaista ugodno iznenađenje brojnih ljubitelja sporta onim što su Domagoj Duvnjak i suigrači inscenirali, našavši se naizgled u matnoj poziciji poslije poraza od Francuza, nakon kojega su ih izgleda otpisali svi. Osim njih samih. Kormilar Željko Babić i negova posada su, međutim, prošli kroz ove rukometne Scile i Haribde do naizgled nedostižnog cilja na način koji se ne pamti u ovom sportu. Oduševili su domaće navijače i zadivili su rukometnu Europu. Riječka legenda Mirza Džomba je u najavi za naš list, bez obzira na teoretske izglede koji su asocirali na hod po (pre)tankom ledu poručio kako ne treba očajavati, već valja pobijediti Poljake, uskratiti im ulazak u polufinale na njihovom terenu i ujedno im uzvratiti za lanjski poraz na Svjetskom prvenstvu u Kataru.

Lakše reći, nego učiniti. Hrvatska momčad, koja je u posljednjoj provjeri prije Eura doživjela salvu kritika nakon što ju je Slovenija u Kopru svladala 32:17 i koja je poslije poraza od Francuza već bila otpisana, imala je mentalne i igračke snage za navodno nemoguću misiju, za »povratak otpisanih« na naš način. Pobjeda od 11 golova razlike se protekom minuta sve više od fatamorgane pretvarala u stvarnost, pri čemu su domaći igrači, predstavnici rukometne velesile, sve više sličili lutkama na koncu koje po svojoj volji pomiču kapetan Marko Kopljar i suigrači, potvrđujući da papirnate prognoze ne drže vodu te točnost stare poruke doajena hrvatskog novinarstva Žarka Susića kako u sportu nema reprize, već da je svaka utakmica premijera. Naizgled grogirani borac je čudesno poslao suparnika na parket, eho u domovini je adekvatan krakovskim »udarcima u gong«. Ljudi su uz TV ekrane iz minute u minutu glasno slavili hrvatske golove, diljem Rijeke se poslije trijumfa radovalo. Sve je asociralo na večeri slavlja iz dana Svjetskog prvenstva u Portugalu 2003. godine, hoće li se fešta nastaviti, znat ćemo vrlo brzo.