Zastupnike Živog zida nerijetko se tretira kao kakve nedorasle balavce. Branimiru Bunjcu je tako saborski stražar nedavno grubo iz ruke oteo mobitel. Bi li se to usudio da je u pitanju bila SDP-ovka Milanka Opačić ili HDZ-ovac Branko Bačić? Nema šanse. Ivanu Pernaru je predsjedavajući sjednice Željko Reiner, dan prije nego što je ovaj fizički odstranjen, naredio da napusti sabornicu, a da ga prethodno nije niti opomenuo. Samo mu je rekao da izađe van i Pernar ga je tada mirno poslušao. Bi li Reiner, koliko god da je rigorozan u vođenju sjednica, imao hrabrosti na ovaj način postupiti prema Kreši Beljaku iz HSS-a ili HNS-ovki Anki Mrak Taritaš? Malo je vjerojatno.

Naravno da ove i slične stvari izazivaju bunt zastupnika Živog zida. Niti jedan zastupnik ne smije imati manje prava nego ostali. Pernar je u Saboru po svemu ravan Reineru. Isti kriteriji, zato što je obojicu izabrao narod, vrijede i za uštogljenog akademika Reinera i za drskog provokatora Pernara. Na to će se morati naviknuti i političari i mediji. Nema saborskih zastupnika prvog i drugog reda. Ali, iz te činjenice proizlazi i to da Pernarove upade u zagrebačke srednje škole valja ocjenjivati jednako kao da to čini neki zastupnik HDZ-a ili SDP-a. Dakle, sa zgražanjem. U ovakvoj situaciji Pernaru ni njegova razbarušenost ne može biti olakotna okolnost.

U Saboru već godinama postoji neobična praksa da se za školsku djecu organiziraju turistički obilasci zgrade hrvatskog parlamenta. Stariji učenici dobivaju još i priliku razgovarati sa zastupnicima iz njihove izborne jedinice. Nije jasno zašto se maloljetnike već tako rano počinje povezivati s politikom. U toj dobi Sabor im ne može biti čak niti na razini atrakcije. Za tinejdžere je Justin Biber, a ne Božo Petrov. Ali, u redu, tu je barem riječ o njihovom institucionaliziranom uvođenju u svijet politike.

Ovo što Pernar radi, bez najave dolazi u škole, mota se po razredima i slika se s klincima, posve je izvan pameti. I ranije je on govorio i činio, bit ćemo blagi, gluposti. Međutim, to paradiranje s djecom, koju je jučer putem Facebooka pozvao i u Sabor, nešto je najgore što je Pernar napravio otkad je osvojio zastupnički mandat. Debelo je time zasjenio svoja druženja u srpskoj Narodnoj skupštini s tamošnjim ekstremnim nacionalistima, želje da se besplatno vozi gradskim prijevozom ili, pak, nevjerojatne teorije o štetnosti cijepljenja.

Bilo je nekad u hrvatskoj politici zlouporabe djece. Franjo Tuđman je, primjerice, u predsjedničkoj kampanji 1992. imao promidžbeni spot s malim Jurom, zbog čega ga je protukandidat Dražen Budiša ismijavao. No, to se već dugo ne radi. Društvo je s vremenom sazrijevalo i bivalo sve kritičnije prema ovakvim pokušajima manipulacije, pa su političari za njima rijetko posezali. Kad bi se to i dogodilo, kao u kampanji za parlamentarne izbore 2015. u koju je HDZ uvukao i teško bolesnu, istina punoljetnu, devetnaestogodišnju Enu Šarac, slijedile su oštre reakcije.

Onda se pojavio Pernar kojem je sasvim normalno uključivati školarce u svoje političke aktivnosti. Valjda misli da je to investicija za budućnost, s obzirom na to da će gotovo svi današnji srednjoškolci na parlamentarnim izborima 2020. imati pravo glasa. Ali, sve je to zaista nisko.