Na izborima u rujnu prošle godine, Zoran Milanović osvojio je svoje mjesto u Saboru. Pritom je, što zapravo i nije važno, dobio uvjerljivo najviše pereferencijskih glasova, recimo, devet tisuća više nego Andrej Plenković. Bitno je da zastupnički mandat pripada Milanoviću i da ga on može konzumirati na koji god to način želi.

S obzirom da je njegova Narodna koalicija poražena na izborima, Milanović se odlučio povući iz politike. U tom je trenutku imao dvije opcije. Mogao je odustati od aktiviranja mandata i kao bivši državni dužnosnik iskoristiti povlasticu da još pola godine prima cijelu plaću i šest mjeseci 50 posto tog iznosa. Tako je, primjerice, postupio Tomislav Karamarko, koji se nije niti natjecao na posljednjim parlamentarnim izborima.

No, Milanović je sredinom listopada ušao u Sabor, uz objašnjenje da će ga napusti ubrzo nakon što SDP izabere novo vodstvo. I to će se uskoro dogoditi. U međuvremenu je promijenjen zakon i budući da će Milanović prekratko biti u Saboru neće imati pravo na »šest plus šest«. Kad zamrzne mandat, Milanović će, istina, imati više od tri mjeseca u Saboru i stoga bi mogao zatražiti da još tri mjeseca dobiva zastupničku plaću te tri mjeseca njezinu polovicu, međutim neki se dan u Rijeci toga javno odrekao.

Toliko o tome kako Milanović, koji ne dolazi u Sabor, oštećuje državni proračun. Porezne obveznike mogao je puno više koštati da uopće nije položio zastupničku prisegu. A sad o političkoj dimenziji ovog slučaja.

Milanović je s jako malo truda mogao izbjeći medijsku lavinu koja ga i dalje zasipa zbog izbivanja iz parlamenta. Bilo bi dovoljno da je jednom ili dva puta tjedno navratio do Markovog trga, ponekad i nešto izjavio novinarima i ne bi ga se na gotovo dnevnoj bazi optuživalo da je neradnik. No, on to nije htio. Zbog toga trpi štetu, mediji se iživljavaju nad njim, ali to je Milanovićev izbor. Ako on nema problema s tim, to je na njemu. Čovjek je zaključio da nema smisla pretvarati se da je i dalje u politici, iako je mentalno iz nje već izašao.

Osim toga, zar itko misli da bi Davor Bernardić, Zlatko Komadina i Rajko Ostojić blagonaklono pratili Milanovićeve javne istupe? Što da se Milanović, kao opravdavajući zastupničku plaću, u ovih stotinjak dana upuštao u saborske rasprave s premijerom Plenkovićem i žustro komentirao rad Vlade skrećući pažnju na sebe? Pa Bernardić i Ostojić, sadašnji glavni ljudi SDP-a, rekli bi mu: Daj konačno zašuti i prestani dolaziti u Sabor.

Sasvim je, dakle, nepotrebna ova histerija potaknuta činjenicom da jednog bivšeg političara, u za njega tranzicijskom razdoblju, nema u parlamentu, premda je zastupnik. Uostalom, Karamarko je rijetko zalazio u Sabor dok je bio lider oporbe.