Kad premijer nešto kaže, to u pravilu znači da je riječ o stavu njegove vlade. Nije potrebno, ako je vlada koalicijskog karaktera, naknadno pitati nekog od partnera slaže li se s premijerom. To se podrazumijeva. Naročito ako je posrijedi krupna stvar, jer valjda je premijer prije nego što objavi odluku proveo unutar vlade temeljite konzultacije i postigao suglasnost.

Dakle, kad je Andrej Plenković prošlog petka otkrio da će hrvatska država prodati 25 posto svojih dionica u HEP-u, kako bi se na taj način namaknuo novac nužan za kupnju MOL-ovih vlasničkih udjela u Ini, logično je bilo zaključiti da je to prethodno dogovorio s Božom Petrovom. Budući da lider Mosta do danas nije komentirao ovu financijsku transakciju, moglo bi se pretpostaviti da je smatrao da je Plenković sve točno iznio i da se on stoga ni ne mora javljati.

Međutim, vlade HDZ-a i Mosta sasvim su specifične i zato je izostanak Petrovljeve reakcije znakovit. Naime, nakon što je Plenković na Badnjak rekao da je donijeta politička odluka o povratku Ine u hrvatsko vlasništvo, Petrov se požurio to potvrditi. U vrlo kratkom roku dao je izjavu da je i Most za to. No, sada šuti. A mostovac Miro Bulj, čovjek koji iskreno vjeruje da, dok se on nije pojavio u Saboru, nitko u Hrvatskoj nije znao ni da postoje nacionalni interesi, a kamoli da bi ih netko štitio, poručuje, pak, preko Facebooka da privatizacija HEP-a ne može proći bez prethodnog referenduma. Bulj nije baš nevažan u tom Mostu. Zbog toga je zapravo upitno je li Plenković doista i uime Petrova najavio prodaju dijela HEP-a.

Ali, tu ne prestaju dvojbe u vezi Vladine odluke o projektu HEP za Inu. Na temelju svega što je Goran Marić niz godina kao saborski zastupnik govorio o državnoj imovini, posve je nezamislivo da bi on danas u ulozi ministra državne imovine podržavao privatizaciju HEP-a, protiv koje se žestoko bunio i u mandatu Vlade Zorana Milanovića. Poput Petrova, i Marić je ušutio. Međutim, nemoguće je da je rekordno brzo, motiviran samo prelaskom iz Sabora u Banske dvore, promijenio mišljenje. Možemo zato bez ikakvih rezervi ustvrditi da se ministar Goran Marić ne slaže s privatizacijom HEP-a, kako ju je premijer zamislio. I tu dolazimo do apsurdne situacije. Isključivo zbog Marića, doslovno preko noći, osnovano je Ministarstvo državne imovine. Predsjednik Vlade objašnjavao je da će Marić značajno unaprijediti upravljanje nekretninama u vlasništvu države. Kako je i HEP još u posjedu države, Marić je nominalno nadležan i za to trgovačko društvo.

Ako polazimo od premise da Marić nije politički prevrtljivac i častohlepna osoba, da ne kažemo uhljeb, on je, ponavljamo, protiv prodaje HEP-a. A Plenković to ipak namjerava provesti. Pa što će nam onda Ministarstvo državne imovine ako Marić, koji ga vodi, nema utjecaj na tu imovinu? Nema njemu druge nego da podnese ostavku i zahvali se premijeru na iskazanom mu povjerenju. U suprotnom je Marić, ako podrži privatizaciju HEP-a, politički mrtav.