Da se u ljeto 2009. godine, tko zna zašto, Ivo Sanader nije povukao iz politike, sada sigurno ne bi bio u Remetincu nego bi kao premijer i predsjednik HDZ-a pokušavao donijeti stranci treći uzastopni mandat. I može se predvidjeti da bi, kao i u predizbornoj kampanji 2007., opet do iznemoglosti pozivao Hrvate da iskoriste svoje biračko pravo, pa makar ih na dan izbora boljela glava, jer »u suprotnom bi ih glava mogla boljeti iduće četri godine«. Dio građana glava je u prošlom razdoblju boljela vjerojatno upravo stoga što su 25. studenog 2007. prošetali do birališta, ali su zaokružili političku opciju koja je, ispostavilo se, bila loš odabir. No, to nipošto ne smije biti razlog za odustajanje i ostanak ovog puta kod kuće. Nema, naravno, nikakvog jamstva da će bilo tko od nas pogoditi i dobro uložiti svoj glas, da za koju godinu ponovno neće biti hvatanja za glavu. 

    Proteklih tjedana i mjeseci svi su imali pravo uvjeravati birače što je za njih najbolje. Hrvatska je jasno sekularna država, ali Crkva kao globalna nevladina organizacija, s istina krajnje neobičnim idejama o životu i svijetu, mogla se koliko je god htjela uključiti u proces lobiranja za pojedine političke stranke. Na vjernicima je bilo da prihvate ili odbace sugestije s oltara, a ateisti su mogli jednostavno odmahnuti rukom. Nije se trebalo uzrujavati niti zbog aktivnog svrstavanja brojnih braniteljskih udruga samo uz jednu stranku. Ustav i njima omogućava da se politički javno opredjeljuju za koga god hoće. Ni predsjedniku Ivi Josipoviću Ustav nije bio prepreka da nedvosmisleno iznese stav za koju izbornu listu treba glasovati. Predsjedniku Ustav brani jedino da bude član stranke, ali Josipović ne bi ništa prekršio i da je govorio na predizbornim skupovima. 

    Svima je, znači, bilo dopušteno da pokušaju utjecati na birače, a danas su oni na redu. Danas će se doista odlučivati o tome tko će biti ljudi o čijim će sposobnostima i potezima što će ih povlačiti u velikoj mjeri ovisiti svakodnevnica svih hrvatskih građana. Zato je potrebno izaći na izbore. Ignoriranje uopće nije cool. Sasvim je deplasirano tvrditi da nema smisla ići na izbore jer je, navodno, ponuda vrlo slaba i ne postoje stranke i kandidati na koje bi vrijedilo potrošiti glas. Lažno je uvjerenje da smo mi, takozvani obični građani, bolji nego što su to saborski zastupnici i političari općenito. Nismo. Oni u najmanju ruku nisu ništa lošiji od nas. Prilično je moguće da je točno da narodi, pa tako i Hrvati, imaju vlast kakvu u datom trenutku i zaslužuju, uz uvjet da je ona demokratski izabrana. Dakle, danas ćemo dobiti vlast po volji većine naroda. I stoga – svi na izbore. U slučaju da i na dan kakav se događa samo jednom u četiri godine izbjegnete preuzeti građansku odgovornost, gubite pravo da se kasnije žalite. Glasujte danas ili šutite iduće četiri godine.