Međutim, DORH je otvorio istragu o financiranju HDZ-a. Osumnjičeni su Sanader, Jarnjak i Maček, ali i sama stranke. Što se tiče Sanadera, današnji HDZ ima donekle utemeljeno opravdanje. U siječnju 2010. HDZ je Sanadera, koji je pola godine ranije tvrdio da napušta aktivnu politiku, zbog pokušaja unutarstranačkog puča izbacio iz stranke. Ako je on radio nešto mimo zakona, neka se sam brani, stranka mora ići dalje. Politika je beskrupulozna djelatnost, tu se često radi o tome tko će koga i pranje ruku od Sanadera nekako je normalno. 

    Ali, što s Jarnjakom i Mačekom? Jadranka Kosor eliminirala je Jarnjaka s izborne liste HDZ-a, tvrdeći da se tako s njim dogovorila, premda to nije istina. Maček se, pak, sam bori s USKOK-om kako zna i umije. I sve bi to mogli proći kao doduše nemoralni, ali politički pragmatični potezi sa ciljem očuvanja stranke, samo da nije te istrage i protiv HDZ-a. Zašto se Jarnjak ne smije kandidirati jer je pod istragom, a HDZ, iako je u istom pravosudnom statusu, može? Premijerka to dosad nije suvislo objasnila. Jarnjaku je to jasan signal da je HDZ digao ruke od njega i da više ne mora voditi računa o stranačkim interesima nego isključivo o vlastitoj koži. A to znači da bi i Jarnjak mogao štošta ispričati kako bi se spasio. Jednako vrijedi i za Mačeka. Ako su Jarnjak i Maček i radili nešto nezakonito, to nisu činili za privatne interese, to niti USKOK ne smatra, nego za stranku. 

    Dakle, spomenuti dvojac mogao bi tijekom procesa HDZ-u i aktualnom vodstvu nanijeti nesagledivu političku štetu. Međutim, u vrhu HDZ-a kao da nema ljudi koji bi to bili u stanju shvatiti, pa su Jarnjak i Maček izručeni Mladenu Bajiću. To je stvarno političko sljepilo. HDZ je jedino imao šansu da je Jadranka Kosor priznala crne fondove i preuzela odgovornost.