Foto: CROPIX
Na trenutke je izgledalo da će svi izaslanici na izlasku iz dvorane zadužiti oružje i odmah krenuti u borbu za očuvanje Hrvatske.
Od 20 godina samostalne države HDZ je na vlasti čak 16, ali danas, kad je Hrvatska na pragu ulaska u Europsku uniju, ipak se grčevito moramo boriti da je sačuvamo. Naime, neimenovani neprijatelji žele uništiti HDZ, a ako im to uspije i Hrvatska će automatski doći u pitanje. U to je jučer u Areni Jadranka Kosor pokušavala uvjeriti sebe, prisutne stranačke kolege kao i hrvatsku javnost. Pritom se koristila militantnom retorikom kakva u Hrvatskoj nije zabilježena još od vremena masovnih protuvladinih demonstracija na splitskoj Rivi. Nakon što je postao premijer, Ivo Sanader značajno je ublažio svoj politički govor, tek bi u izbornim kampanjama posegnuo za žešćim retoričkim figurama. Ali, i tada je zvučao kao blazirani europski konzervativac u odnosu na jučerašnje ratoborno izdanje žene koja je prijetila da će ispruženu desnicu pretvoriti u šaku. Na trenutke je izgledalo da će svi izaslanici na izlasku iz dvorane zadužiti oružje i odmah krenuti u borbu za očuvanje Hrvatske.
No, posve su u krivu svi kojima se možda čini da je takva zapravo tragikomična retorika neupotrebljiva u nastojanju Jadranke Kosor da, unatoč svim lošim stvarima koje se događaju HDZ-u, poveže rastrojenu stranku i mobilizira njezino veliko biračko tijelo. Za HDZ glasuju tri skupine birača i sve su vrlo žilave i lojalne. U tome leži prava snaga HDZ-a, a ne u bilo kojem pojedincu. Autentičnom HDZ-ovcu sasvim je svejedno hoće li u nekoj izbornoj jedinici nositelj biti Tomislav Karamarko ili, pak, njegova meta Josip Boljkovac. U prvu, najmanje zanimljivu, skupinu HDZ-ovih birača spadaju oni koji se boje da bi promjenom vlasti u opasnost došla njihova egzistencija. Ne mare previše za politiku, ali su jako uplašeni mogućnošću da im »crveni« smanje socijalne beneficije ili im čak daju otkaz ako su zaposleni u državnoj službi. Zato su čvrsto uz HDZ. Jednako kao i birači koji istinski vjeruju da je HDZ jedina brana antihrvatima i Jugoslavenima. Njih ne mogu poremetiti nikakve korupcijske afere jer, uostalom, »svi kradu«. Kroz život prolaze neopterećeni, znajući da ih HDZ čuva od svih protuhrvatskih zala.
Čovjek skoro da bi pozavidio tim prostodušnim ljudima. Najzanimljivija grupacija sljedbenika HDZ-a su birači koji shvaćaju da tu nešto ne štima. Oni vide da se postupci HDZ-ove vlade u bitnom razilaze od deklariranih načela. Osjetljivi su na poruke desničarskih stranaka da je HDZ počinio nacionalnu izdaju izručivanjem hrvatskih generala, odustajenjem od ZERP-a, koaliranjem sa SDSS-om… Ali, nekako su si racionalizirali da HDZ to radi iz nužde, zbog pritiska međunarodne zajednice, a ne iz uvjerenja. Dok bi, s druge strane, stranke Kukuriku koalicije činile sve isto, ali zato što je to njihovo opredjeljenje. Stoga im je HDZ daleko prihvatljiviji. I to su razlozi zašto je govor Jadranke Kosor itekako imao smisla. Ako HDZ i izgubi iduće izbore, njihovi birači neće dopustiti da ta stranka bude svedena na strančicu.