Onda je došao Josipović koji se povremeno voli ponašati kao da je doista šef države

Josipović bi se što više zbližavao sa Srbijom što Vladi ne odgovara. HDZ-u je sasvim dovoljno što koaliraju sa strankom kojoj je na čelu gradonačelnik Vukovara u razdoblju srpske okupacije. Aktualni predsjednik, barem zasad, nije spreman niti na trgovinu s veleposlanicima prema načelu – jedan vaš, jedan moj. Otuda i učestale nesuglasice Josipovića i Vlade vezano uz resor vanjske politike. Neće ih, međutim, biti ništa manje i ako na predstojećim parlamentarnim izborima dođe do promjene vlasti. Premijer će u tom slučaju biti Zoran Milanović koji je u politiku prešao iz diplomacije. Usto, samim svojim prisustvom Milanović će neprestano podsjećati Josipovića da ga je on izvukao iz saborske poluanonimnosti i nominirao za predsjedničkog kandidata, a to može biti jako neugodno za njihove odnose. Vesna Pusić, političarka golemog ega, bit će ministrica vanjskih poslova. Taj trokut potencijalno je vrlo eksplozivan i realno je unutar njega očekivati konstantne napetosti u procesu sukreiranja vanjske politike. 

 A dobar dio toga mogao se riješiti prije godinu dana. HDZ i SDP snose podjednaku krivicu zato što se prilikom ustavnih promjena nije do kraja razvlastilo predsjednika Republike, ono što 2000. godine nije uspio Ivica Račan jer se Mesić, uz pomoć i HDZ-a, žestoko borio da ne postane fikus. Premda bi upravo to trebao biti. Čim Ustav u nekim područjima predviđa ovlasti dva centra političke moći, predsjednika i vlade, konflikti manjeg ili većeg intenziteta naprosto su neizbježni. Sve ovisi o karakteru ljudi koji obnašaju najviše državne dužnosti. No, tako ne smije biti, sustav se moralo drugačije pravno urediti. HDZ i SDP to su propustili učiniti i morat će se stoga suočavati s posljedicama.