U listopadu prošle godine bivši britanski premijer Tony Blair razgovarao je s novinarem BBC-a Andrew Marrom. I tu se susreo s konstatacijom kako je u prvom Blairovom mandatu bilo određene naivnosti.

»Bili ste zagovornik javnih službi, imali ste dobre namjere, ali kao da ste mislili da će se samim time te službe poboljšati«, spočitnuo je novinar nekadašnjem lideru laburista.

Blair se nasmiješio, a zatim priznao da nije pohvatao sve konce odmah nakon što je 1997. godine pobijedio na parlamentarnim izborima.

»Ljudi misle kad postanete premijer, imate svoj moderan manifest i samo ga trebate provoditi. Ali, istina je da tek trebate učiti«, naglasio je Blair.

Slično njemu govorio je 2008. godine Bill Clinton kad su ga novinari pitali je li Barack Obama spreman za Bijelu kuću.

»Može se reći da nitko nikad nije bio spreman biti predsjednik. Osobno sam u prvoj godini jako puno naučio o tom poslu. Čak i ako je netko osam godina bio potpredsjednik to ga nije u potpunosti pripremilo za pritisak koji donosi predsjednička dužnost«, izjavio je Clinton tijekom Obamine izborne kampanje.

A ni Blair ni Clinton nikako nisu bili politički početnici u trenutku preuzimanja glavne pozicije u izvršnoj vlasti svojih zemalja. Blair je prije toga 14 godina bio zastupnik u parlamentu i niz godina član laburističkih vlada u sjeni u kojima je pokrivao različite resore. Clinton je, pak, 12 godina bio guverner Arkansasa.

   I Zorana Milanovića, ako koncem godine pobijedi na izborima, očekuje, naravno, učenje kako biti premijer. Milanović posjeduje određeno operativno iskustvo koje je stekao tijekom diplomatske karijere i vođenja SDP-a, ali to nije nikakvo jamstvo da prvih mjeseci ne bi bio izgubljen u Banskim dvorima. Kao što je bila i Jadranka Kosor kad ju je u ljeto 2009. godine Ivo Sanader odredio za premijerku. Paradoksalno, prvih pola godine bilo je najbolje razdoblje njezinog mandata predsjednice Vlade jer je zbog vlastite nesigurnosti bila voljna slušati ljude iz svojeg okruženja. Problemi Jadranke Kosor počeli su nakon što je Sanadera izbacila iz stranke kad je pomislila da može hodati po vodi.

   Milanovićev hendikep mogla bi biti činjenica da on ne pokazuje dovoljnu glad za vlašću. Dok svaki premijerkin potez i gesta zrače željom za vlašću, pa je u tu svrhu spremna svaki dan održati pet sastanaka i obaviti tri protokola, Milanović nije toliko inficiran politikom. Ponekad ostavlja dojam političkog prolaznika koji bi za koju godinu mogao pronaći neku drugu zanimaciju u životu. Morat će puno više gristi ako postane premijer. A famozni program? Nebitno. Većini je građana poznato koje temeljne društvene vrijednosti zastupa SDP, a jasno je i da je Hrvatskoj nužno smanjivanje državnih troškova i poticanje ekonomije. To su dvije okvirne odrednice, ako dobije izbore, konkretne mjere ovisit će o brzini kojom Milanović bude učio biti premijer.