Hrvatski laburisti rado se predstavljaju kao drugačiji političari. SDP-ovci, HDZ-ovci, HNS-ovci, HDSSB-ovci, sve je to fuj, ali Dragutin Lesar, Branko Vukšić, Nikola Vuljanić, Nansi Tireli su oličenje poštenja i moralnog integriteta. Laburisti se u svakodnevnom životu vode Kantovim kategoričkim imperativom, a u politici brinu isključivo o općem dobru, čak niti ne znaju što je to privatni interes.
No, ti su političari novog kova nedavno htjeli da im kandidatkinja za zagrebačku gradonačelnicu bude Mirela Holy?! Dakle, osoba koja bi trebala biti javno potpuno diskreditirana nakon što je s ministarske dužnosti smijenjena zbog nekoliko krupnih gafova. Naime, za ravnateljicu Fonda za zaštitu okoliša odabrala je Sanju Kalamburu koja je u tom trenutku bila pod optužnicom. Mirela Holy smislila je nevjerojatno opravdanje, tvrdila je da imala informaciju kako će ta optužnica biti povučena. Premijer Zoran Milanović ipak ju ostavio Vladi, ali ne zadugo.
U javnost je dospio mail kojim je ministrica zaštite okoliša intervenirala za posao neke tajnice, supruge svojeg stranačkog prijatelja. Na taj klasičan nepotizam Milanović nije mogao zažmiriti i tu je završila ministarska karijere Mirele Holy. Realno je to trebao biti i njezin politički kraj.
Međutim, poslije samo nekoliko mjeseci giganti političke korektnosti ložili su je da se kandidira za gradonačelnicu. Naizgled, potpuno apsurdno i štetno za Hrvatske laburiste. Ali, Lesarova je procjena ipak bila dobra. Mirela Holy je nedorasla bilo kakvoj ozbiljnoj politici, no iznimno je vješta u građenju imidža. Dok je bila u Vladi neprestano je odlazila na teren. U televizijskim dnevnicima gostovala je puno češće nego premijer, ostavljala je dojam neizmjerno aktivne, svojem poslu posve predane političarke.
A kad je napustila Banske dvore, uspjela je, opet uz pomoć medija, priskrbiti sebi status žrtve. Tako je sada uvriježeno mišljenje da je Mirela Holy morala otići jer se zamjerila nekakvoj mafiji koja se bavi otpadom kao i šampionu nepopularnosti Radimiru Čačiću.
Javnost ju je još više prigrlila nakon što se počela žaliti da po povratku u Sabor, u Klubu zastupnika SDP-a nije naišla na dovoljno ljubavi. Navodno tamo nitko ne želi pričati sa sirotom Mirelom. Onemogućavaju joj i da svoje ogromne radne kapacitete iskoristi u jednom od saborskih odbora. Uglavnom, Hrvati danas u Mireli Holy vide pravovjernu buntovnicu koja se našla na udaru mračnih sila, a nevoljena je i vlastitom jatu. Kao da se radi o nekom liku iz latinskoameričkih sapunica. A budući su Hrvatski laburisti i sami društveni pravednici, strogi prema drugima, a još stroži prema sebi, zapravo je logično da su poželjeli da im se pridruži Mirela Holy kao bi zajedno artikulirali bijes socijalno deklasiranih.
Ispostavilo se, međutim, da ih je ona trebala samo kako bi privukla pažnju u SDP-u. Dobila je članstvo u tri odbora, njezini su joj pokazali ljubav i mujer Mirela Holy ne ide od kuće.