Vojislav Šešelj jučer je slavio. On, četnički vojvoda, natjerao je u bijeg skupinu ustaških dužnosnika koji su došli u posjet Srbiji.

Tako će Šešelj sigurno svojim biračima, ali i srpskoj javnosti, predstaviti naprasni povratak saborskog izaslanstva na čelu s Gordanom Jandrokovićem u Zagreb, nakon što je lider radikala gazio po hrvatskoj zastavi.

Bio je to doista nadrealan čin. Ne pamti se da je u parlamentu neke zemlje jedan zastupnik, k tome i osuđeni ratni zločinac, ovako postupao prema simbolu strane države čiji su predstavnici došli u prijateljski posjet. Stoga se ne bi bilo teško složiti s potezom Jandrokovića, koji je otkazao sve daljnje planirane sastanke u Srbiji i odmah krenuo natrag u Hrvatsku.

Moglo bi se protumačiti da su u pitanju bili nacionalni ponos i dostojanstvo. Malo će tko u Hrvatskoj prigovoriti predsjedniku Sabora.

Biračko tijelo HDZ-a, koje je frustrirano zbog ratifikacije Istanbulske konvencije, bit će oduševljeno kako je Jandroković pokazao Srbima da se s njim ne mogu igrati.

Ali, riječ je ipak o Šešelju, koji je nekad, početkom devedesetih godina, zaista bio opasan, dok je danas u prvom redu klaun, možda i najekscentričniji političar u Europi.

Nekoliko sati prije nego što je odlučio otići iz Beograda, Jandroković je poručio da ne smiju odnose između dviju država diktirati oni koji bi ih vratili u neka prošla vremena.

Aludirao je upravo na Šešelja, koji ovih dana vodi novu kampanju protiv pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Srbiji.

No, Jandroković je nešto kasnije ipak faktično dopustio da mu Šešelj diktira što će učiniti, jer on je i htio da izaslanstvo Sabora otputuje ranije nego što je to bilo zamišljeno.

I dok je Jandrokovićeva kolona hitala prema Zagrebu, u Beogradu se opet otvarao Ured Hrvatske gospodarske komore.

Njih Šešeljevo gaženje hrvatske zastave nije toliko uznemirilo da bi odustali od namjere da jačaju ekonomske veze Hrvatske i Srbije.