Predsjednik Hrvatskih laburista Dragutin Lesar ponovio je jučer tvrdnju jednog od brojnih hrvatskih desničarskih portala da je u pozadini zadržavanja kreditnog rejtinga zapravo »politička odluka Britanaca koji su u Hrvatskoj očito dobili velike poslove financijske prirode«. Istodobno se Lesar u Čakovcu složio s ocjenom HDZ-a da namjera Vlade da privatizira HPB i Croatia osiguranje, a autoceste da u koncesiju predstavlja »čin protiv naroda«. 

   Lesar, naravno, nije nikakav desničar, ali dijeli s Karamarkovom strankom nepovjerenje prema privatnom kapitalu, neprihvatljiva mu je prodaja takozvanog obiteljskog srebra, a pritom je još očigledno sklon teorijama zavjere prema kojima je Hrvatska samo igračka u rukama stranih centara moći koji žele uspostaviti svoju dominaciju i eksploatirati naše mukom stvoreno bogatstvo. 

  Nisu Hrvatski laburisti nimalo originalni u toj svojoj retorici, ona se poklapa s diskursom europskih desnih i lijevih političkih opcija koje je iznjedrila višegodišnja, dramatična ekonomska kriza. Nešto je drugo zanimljivo u vezi s Lesarom. Njegova stranka već se etablirala kao uvjerljivo treća najjača u zemlji, a zdravo za gotovo uzima se da će i dalje rasti i to na uštrb Kukuriku koalicije, preuzimajući njihove birače razočarane što im se životni standard nije ekspresno popravio. Međutim, od laburista u možda jednakoj mjeri treba strahovati i HDZ. 

   Razlog je činjenica da Lesar u kritici Vlade Zorana Milanovića nije ništa manje brutalan nego HDZ ili katolički biskupi, koristi se, eto, čak i istim metaforama o politici usmjerenoj protiv hrvatskog naroda. A k tome Lesara, što je posebno važno, krasi potpuni izostanak ideologije iritantne Hrvatima desne orijentacije. Hrvatski laburisti i HDZ našli su se, doduše, na suprotnim stranama oko Zakona o medicinskoj oplodnji, koji je Lesar, kao i većina građana u svim relevantnim istraživanjima, podržao. Ali, temeljni je program laburista »mi smo za to da svima bude bolje«, teško se sjetiti koje to društvene i političke vrijednosti zastupaju. 

  Bleiburg, toliko bitan HDZ-ovim biračima, Lesar je jednostavno preskočio, skoro da se nije izjašnjavao. Ne znamo što laburisti misle ni o, primjerice, stavovima koje u zadnje vrijeme promiče vrh Katoličke crkve. Dok Karamarko inzistitra na ideologizaciji HDZ-a, vjerujući da je to uspješna izborna formula, Lesar je svoju stranku zamislio kao posve dezideologiziranu. Jako pazi da se ne bi zamjerio hrvatskim građanima koji su protivnici Vlade i samim tim potencijalni glasači laburista. Zato je Lesar itekako opasan i za HDZ, okupiran još unutarstranačkim razračunavanjim, a ne samo za trenutačno većinsku koaliciju lijevog centra. 

   Populistički aktivisti kakav je Lesar s problemima se suočavaju ako dođu u poziciju da obnašaju vlast, ali od toga su hrvatski laburisti još daleko. U oporbi Lesar pliva kao riba u vodi i čini se da mu je samo nebo granica.