Sve je upućivalo da će HDZ 2000. godine slabo proći na parlamentarnim izborima, ali poraz je ipak šokantno djelovao na tu stranku. »Birači su se zabunili«, definirao je tada član HDZ-ovog predsjedništva Hrvoje Hitrec što se dogodilo na prvim izborima koje je njegova stranka izgubila. Četiri godine kasnije, birači nisu pogrešno ispunjavali glasačke listiće i, zahvaljujući i razjedinjenosti Račanove koalicije, HDZ se vratio na vlast. U Banskim dvorima ostali su dva mandata, a onda je u studenom prošle godine stigao drugi, opet potpuno očekivani HDZ-ov poraz. 

   Ali, percepcija pobjede koalicije lijevoga centra u HDZ-u se nije promijenila. Predsjednik stranke Tomislav Karamarko je, komentirajući navodno nerazumljivu Milanovićevu opasku o slučajnoj državi, rekao da su danas u Hrvatskoj na vlasti »slučajan premijer i slučajna Vlada«. Dakle, birači su opet većinski podlegli nekom hiru i izabrali političke prolaznike koji će za četiri godine, u skladu s povijesnom nužnošću, ustupiti mjesto jedinoj stranci legitimiranoj za upravljanje Hrvatskom. 

  U ovakvu političku filozofiju vjeruju valjda svi u HDZ-u. Smatra se da je »po Bogu i po prirodi« da u hrvatskoj državi na vlasti bude HDZ. Ako to nije slučaj, rezultat je to uglavnom neobjašnjivog spleta okolnosti, a ne HDZ-ovog lošeg obnašanja vlasti u prethodnom mandatu. Zato je u zadnje vrijeme unutar HDZ-a proširen stav da »ovi neće još dugo«, da će se stvari vratiti u normalu i prije redovitih izbora 2015. godine. Novinski komentatori skloni HDZ-u bave se analizama hoće li ta stranka biti spremna za preuzimanje vlasti za dva ili tek za tri tjedna. 

   Ništa, doduše, ne sugerira takav razvoj situacije. Kukuriku koalicija ima čvrstu većinu u Saboru, a HDZ-ov rejting otprilike je tamo gdje je bio i prije Karamarkovog dolaska na čelo stranke. Karamarko nije HDZ-ova dodana vrijednost. 

  Ali, ma koliko iracionalna bila teza da je samo HDZ-ova vlast prirodna, uopće je ne treba odbaciti. Ne postoji europska postkomunistička zemlja u kojoj je na vlasti tako dugo bila jedna stranka kao što je u Hrvatskoj HDZ. Od 22 godina državne samostalnosti, HDZ je u opoziciji proveo manje od pet godina. Očito su se nametnuli kao gotovo idealna stranka za hrvatski narod. Nema toga što Hrvati nisu bili u stanju oprostiti HDZ-u. Barem je tako dosad bilo. Formula je pritom krajnje jednostavna. HDZ je uvjerio većinu da, iako je početkom devedesetih na prostoru SSSR-a, Čehoslovačke i Jugoslavije nastao niz država, bez te stranke ne bi bila stvorena Hrvatska. 

   Tu Hrvatsku, pak, nisu željeli komunisti čiji su pravni i ideološki nasljednici SDP i Zoran Milanović. Takvim se ljudima, naravno, ne može povjeriti državu na dulji rok, jer su, uostalom, u raskoraku s katolicima, kojih u sastavu stanovništva ima 90 posto. Idući će izbori stoga dati odgovor je li HDZ-ov gubitak vlast vlasti samo eksces koji ne može trajati više od jednog mandata, a možda ni toliko.