Već nekoliko mjeseci mediji, iz prilično nejasnih razloga, traže od HDZ-ovog vodstva da se »prestane baviti samim sobom«, postanu čvrsta oporba i počnu nuditi rješenja za gospodarske probleme. To je, naravno, apsurdno jer riječ je o stranci koja je u razdoblju od 2004. do 2012. upravljala državom, stvorila posve nekonkurentan ekonomski sustav i još zadnje tri godine mandata praktično pasivno promatrala potonuće Hrvatske u recesiju. Međutim, u HDZ-u su poslušali medije i jučer su njihovi donedavni ministri Đuro Popijač i Martina Dalić predstavili »prijedloge gospodarskih reformi«. Bilo je to komično gledati. Za HDZ bi najoportunije bilo da se na dulji rok povuku u samoizolaciju i tako građanima pruže šansu da barem malo zaborave osmogodišnji učinak te stranke. 

No, ako već ne mogu bez političkih aktivnosti, bolje je da se angažiraju na ideološkim nego ekonomskim temama. Zvučat će ipak vjerodostojnije. Ali, i to trebaju raditi s mjerom, vodeći računa o političkim korijenima HDZ-a i biračkoj percepciji poruka što ih odašilju. Zasad to nikako nije slučaj. HDZ trenutačno izgleda kao da se spremaju za preuzimanje vlasti u – Mississippiju.

Ta američka savezna država na jugoistoku zemlje zajedno s Alabamom, Tennesseejem, Georgijom, Južnom Virginijom i još nekim državama tvori takozvani Biblijski pojas. U tom dijelu SAD-a prevladavaju evangelički birači koji podržavaju političare koji se protive odvajanju države od Crkve, poslanice s oltara smatraju naputcima za javno djelovanje i zalažu se za zabranu umjetne oplodnje, pobačaja, kontracepcije, istospolnih veza, poučavanja u školama teorije evolucije… Na predizborima za predsjedničkog kandidata republikanaca, umjereni natjecatelji tamo redovito gube od predstavnika kršćanske desnice. To se dogodilo Johnu McCainu 2008. i Mittu Rommneyu ove godine. 

S ljudima poput Tomislava Karamarka, Davora Stiera, Damira Jelića i Željka Reinera, HDZ bi sigurno sjajno prolazio na izborima u Biblijskom pojasu. No, većina birača u Hrvatskoj nije naviknula na parole da su umjetna oplodnja i pobačaj ubojstvo, a svećenici duhovni pastiri čijih se propovijedi svaki političar mora pridržavati. Franjo Tuđman, Ivo Sanader i Jadranka Kosor to su shvaćali. Zato vrh katoličke Crkve nikad nije bio do kraja zadovoljan njihovim HDZ-om.

Ali, Karamarkov HDZ bi napokon mogao biti stranka kakvu su biskupi uvijek željeli. Ranije su u HDZ-u negodovali kad bi ih se proglašavalo desničarima. Tuđman je HDZ definirao kao središnju hrvatsku stranku, Sanader je govorio o narodnoj stranci centra i desnog centra. Karamarko je bez sustezanja izjavio: Mi smo konzervativni desničari. Kaptolu je sve to predivna glazba za uši i kristijanizirani HDZ imat će nepodijeljenu potporu crkvenog klera na svim razinama.

Hrvatska, međutim, nije Mississippi. Uska suradnja sa svećenstvom i radikalnim katoličkim udrugama mogla bi HDZ-u postati teret, a ne pomoć.