Treba imati razumijevanja za HDZ-ove izaslanike koji će danas birati lidera stranke. Svjesni su, naravno, da je petero predsjedničkih kandidata sve samo ne idealno, ali svejedno moraju preuzeti odgovornost i odlučiti o smjeru stranke.

Zaista teška zadaća za dvije tisuće ljudi. HDZ je imao šansu kroz ove maratonske unutarstranačke izbore pokazati vitalnost i sposobnost prilagođavanja za novi svijet u koji Hrvatska ulazi pristupanjem Europskoj uniji.

Ali, ništa od toga nismo vidjeli, pretendenti na najvišu i druge dužnosti u vodstvu HDZ-a nisu proizveli skoro niti jednu svježu ideju kojom bi zaintrigirali javnost. HDZ je tijekom izbornog procesa ostavljao dojam umorne, potrošene stranke koja ne može više ništa ponuditi hrvatskim građanima. Proteklih mjeseci pratili smo jedno pomalo bizarno natjecanje za najvećeg obožavatelja Franje Tuđmana. Većini kandidata ime pokojnog predsjednika nije silazilo s usana, žustro su tvrdili da je za budućnost HDZ-a najbolje vratiti se u prošlost. Nije stoga iznenađujuće da je HDZ-ov rejting sada još niži nego u vrijeme parlamentarnih izbora.

No, izaslanici sigurno neće poslušati nekadašnjeg člana stranke Tomislava Jelića koji im je otvorenim pismom poručio da, razočarani kvalitetom kandidata, prekriže glasačke listiće. Netko između Jadranke Kosor, Tomislava Karamarka, Darka Milinovića, Milana Kujundžića i Domagoja Miloševića postat će predsjednik HDZ-a.

Jadranka Kosor došla je do svojeg političkog plafona, sve što može dosad je pokazala, iluzija je vjerovati da ona raspolaže nekim još nepoznatim moćima. Karamarko je vrlo živopisan kandidat, klerikalac koji je osnivao HDZ da bi kasnije Stjepanu Mesiću pomagao detuđmanizirati Hrvatsku. Usto je niz godina proveo u policijskom i obavještajnom aparatu, a to nikako nije dobra preporuka za političara.

Milinović se jako trudio promijeniti imidž sirovog Ličanina, predstavio se u kampanji zapravo u solidnom svjetlu, ali onda su ga dohvatili repovi afere Fimi-media i tu mu je bio kraj. Kujundžić je član HDZ-a od 1992., međutim nigdje ga nije bilo sve do trenutka kad je početkom godine objavio da želi biti predsjednik. Prevelik bi to skok bio. Milošević je »dečko koji obećava«, on shvaća da idolopoklonstvo prema Tuđmanu ne može biti odgovor za probleme hrvatske svakodnevice, no u HDZ-u je samo godinu i pol dana i uopće ne zna kako funkcionira politička organizacija.

Ali, koga god će HDZ-ovci izabrati, to neće značajnije utjecati na status stranke kojoj se sudi zbog ilegalnog financiranja. Već se sada može predvidjeti da je idući izborni ciklus izgubljen za HDZ, neovisno o tome što se događalo u Hrvatskoj i kakve god gluposti radila Vlada Zorana Milanovića.

Lakše je zamisliti da premijer, sa svojim programom »ja sam za to da svima bude bolje«, postane Dragutin Lesar nego Kosor, Karamarko, Kujundžić…