Bila je to, dakle, traljava odluka Kukuriku koalicije donijeta u korist vlastite štete, uostalom dosta ih je već bilo sličnih. To je jedna dimenzija jučerašnje komemoracije na Bleiburga. Druga je ipak puno važnija i tiče se karaktera traumatičnih događaja kojih je i hrvatski narod bio sudionik između 1941. i 1945. godine. Blajburški govornici tvrdili su da premijer Zoran Milanović i predsjednik Ivo Josipović, premda su obojica svojedobno palila svijeće kod spomen obilježja na Bleiburgu, žele zanijekati stravične, stravične poslijeratne likvidacije desetaka tisuća ljudi, bez ikakvog pravosudnog postupka. U pitanju su daleko ozbiljnije stvari nego što je pitanje hoće li Sabor biti pokrovitelj nečega ili ne. 

   Milanović i Josipović imaju već u utorak u Teznu, pokraj grobnice u koju su sredinom svibnja 1945. komunisti bacili tisuće pogubljenih Hrvata, ali i pripadnika drugih naroda s prostora bivše Jugoslavije, priliku da se očituju o takvim drastičnim optužbama političke opozicije i katoličkih biskupa. Jučerašnji govornici bili su jednostrani. Kao da su sudjelovali u komemoraciji za propalu NDH. Jedva da su spomenuli zločinačku prirodu ustaškog režima, velike crne mrlje u povijesti hrvatskog naroda. Od premijera i predsjednik Republike preksutra se očekuje upozorenje da se pokolji nakon završetka Drugog svjetskog rata ne mogu ničim opravdati, ali da su se umoreni zarobljenci, nažalost, borili za pogrešnu Hrvatsku. Također bi se Uredu osnovanom za pronalaženje i obilježavanje grobišta komunističkih zločina moralo omogućiti nesmetano djelovanje. A 22. lipnja u šumi Brezovica, gdje se proslavlja Dan antifašističke borbe, od političara koji su članovi stranke nasljednice Saveza komunista konačno bi se trebala čuti jasna distanca od višedesetljetnog mračnog razdoblja započetog herojskim otporom ustašama i nacističkim okupatorima.