Još prije nekoliko tjedana, Tomislav Karamarko značio je u HDZ-u daleko manje nego Milanović u SDP-u u trenutku svoje predsjedničke kandidature. Karamarko je, doduše, sudjelovao u osnivanju HDZ-a, ali se s njim razišao već 1993. godine, a sedam godina kasnije čak je vodio kampanju Stjepana Mesića, čiji je program s kojim je izabran za predsjednika Republike bio – detuđmanizacija i dehadezeizacija Hrvatske. 

    U rujnu prošle godine Karamarko je ponovo pristupio HDZ-a, a sad bi već htio biti i lider stranke. To je otprilike kao da je 2007. na čelo SDP-a, i to s velikim izgledima, želio doći Zdravko Tomac, jedan od utemeljitelja stranke koji ju je s vremenom napustio jer je skroz prešao u vode nacionalnog i vjerskog misticizma. Apsurdno je, dakle, što je Karamarko došao u situaciju da se uopće kandidira za predsjednika HDZ-a. Činjenica je da u zadnjih petnaestak dana uspio oko sebe okupiti respektabilna imena i da ima realnu mogućnost za pobjedu na izbornom saboru 20. svibnja i to možda već u prvom krugu. No, to samo svjedoči o posvemašnjoj konfuziji kakva u HDZ-u vlada zbog izgubljenih parlamentarnih izbora i sudskog procesa protiv stranke koja je optužena za ilegalno financiranje. 

    U normalnim okolnostima vjerojatno bi još i Milanović čekao svoju priliku u SDP-u, a pitanje je bi li je ikad i dočekao. S Račanovom smrću završilo je jedno razdoblje u stranci, Milanović je to osjetio i zgrabio šansu koja mu se iznenadno otvorila. Da se u HDZ-u i u Hrvatskoj proteklih godina nisu odvijali procesi koji su nanijeli golemu štetu i stranci i državi, Karamarko bi i danas radio u nekoj obavještajnoj službi ili u svojoj firmi Soboli, a u javnosti bi bio prisutan ako bi ga televizijske kamere ulovile tijekom prijenosa neke od utakmica Košarkaškog kluba Zagreb, gdje je potpredsjednik. Ovako je blizu preuzimanja HDZ-a i to stvara razumljivu nelagodu kod dosta članova koji su kontinuirano u stranci. Jadranka Kosor i Vladimir Šeks sigurno su očajni dok gledaju kako im Karamarko pred nosom otima nešto što smatraju svojim. Zato se neće predati, beskompromisno će se boriti do samog kraja. Također i Darko Milinović. On sebi više ne može pomoći, ali u kampanji će toliko ocrniti Karamarka da Milanović o njemu više neće morati ništa reći.