Da je još uvijek premijerka, Jadranka Kosor sigurno bi jučer na zagrebačkom Cvjetnom trgu prodavala narcise. Pritom bi pohvalila hvalevrijednu akciju čiji je cilj prevencija i rano otkrivanje raka dojki, komentirala novinarima dvije, tri aktualne teme i navečer bi je bili puni televizijski dnevnici. »Danas sam se opet naradila«, zadovoljno bi na kraju dana zaključila Jadranka Kosor.

Tako je vjerojatno razmišljala kad su joj, dok je bila predsjednica vlade, završavali dani natrpani protokola. A uglavnom si bili takvi. Jadranka Kosor neumorno je obilazila zemlju, rukovala se i suosjećala s građanima, postavljala kamene temeljce, sudjelovala u raznim prigodnim manifestacijama. I uporno je tvrdila da iznimno puno radi. Čak je možda iskreno vjerovala da su te, inače popratne i povremene aktivnosti, temeljni premijerski posao.

Novinari, naročito oni televizijski, bili su sretni s Jadrankom Kosor. Bilo je dovoljno ujutro pogledati njezin dnevni raspored, postaviti kamere i prilozi skoro da su se sami pravili. Predsjednica HDZ-a postavila je neke standarde.

Zato sada vlada golemo razočaranje Zoranom Milanovićem koji je, prebrojili su mu, otkad je premijer samo pet puta napustio Zagreb. K tome dok je u Zagrebu jedva da i izlazi iz Banskih dvora, gdje mu je ured.

Naravno, jučer nije došao do štandova s narcisima kako bi se u njihovoj prodaji pridružio predsjedniku Ivi Josipoviću i gradonačelniku Milanu Bandiću. Vrlo su rijetke prilike kad novinari mogu Milanovića zaskočiti svojim pitanjima. Nakon Jadranke Kosor, koja nas je naviknula na svakodnevno prisustvo u našim životima, Milanović ispada skroz nevidljivim. A zapravo se samo ponaša poput većine europskih premijera. Mjesečni pregled aktivnosti jedne Angele Merkel, navodno dobre prijateljice Jadranke Kosor, pun je rupa. To ne znači da tih dana njemačka kancelarka nije ništa radila ili da je uzela bolovanje. Bila je na svojem radnom mjestu. Baš kao i drugi zaposleni ljudi. Premijeri se, naime, imaju itekako čime baviti, osim protokolom.

Teško je povjerovati da se Milanović zatvori u ured i po cijele dane samo čita strane novine, igra tetris i gleda na sat čekajući da ode doma. Nešto tamo valjda i radi. A ako ne želi češće javno istupati i hvaliti se kako njegova Vlada i on osobno izgaraju za Hrvatsku, to je isključivo Milanovićeva stvar. Ako mu nije cilj na takav način održavati vlastitu popularnost, ne treba ga u tome sprječavati. Građani ionako nemaju koristi od slušanja premijera koji neprestano priča da mu je plan da svima bude bolje i da će tako i biti.

Milanović si je sam odabrao ulogu radnog veznog igrača, čiji se učinak na terenu, za razliku od onog nogometnih fantazista, mahom ne primjećuje. Nema u Milanovićevih stotinjak premijerskih dana puno spektakularnih poteza i dramatičnih, makar ispraznih, gesta kojima bi se publiku dizalo na noge. Ocjenjivat ćemo ga stoga na osnovu ukupnih vladinih, momčadskih, dometa.