U HDZ-u se zahuktavaju izbori, na svim stranačkim razinama vodi se ogorčena borba za što bolje pozicije u budućoj hijerarhiji, rječnik je sve grublji. Ali, u toj bučnoj kakofoniji vrlo je malo novih, produktivnih ideja, esencijalno nužnih za obnovu stranke. Jadranka Kosor u svakoj prilici, neovisno o tome istupa li u nekom intervjuu ili u Saboru, samo ponavlja kako su njezina vlada, a ponajviše ona osobno, zaslužni za ovo i ono. Ta je sitničava samohvala već zaista zamorna. O tome što bi trebalo učiniti s HDZ-om, očigledno zastarjelom strankom koja se nalazi na prekretnici, od Jadranke Kosor nitko još nije ništa čuo.

Ostali kandidati, pak, uglavnom deklamiraju o HDZ-u kao demokršćanskoj stranci, obećavaju da će raskinuti s praksom kulta ličnosti i zalažu se za neposredne izbore predsjednika. Pritom se skoro nitko od njih nije zapitao može li čisto demokršćanska stranka, kakva HDZ nikad nije bio, računati na većinsku potporu hrvatskih birača. A u silnoj želji da kopiraju SDP, u kojem statut predviđa da svi članovi biraju predsjednika, HDZ-ovi kandidati kao da ne uviđaju opasnost da na taj način izabran njihov lider opet postane isuviše dominantan. Što može dovesti u pitanje odlučnost da se prekine s tradicijom kulta ličnosti predsjednika HDZ-a.

No, jedna ideja koju je iznjedrio dosadašnji tijek kampanje ipak je zanimljiva i važna za HDZ. Za stranku bi dobro bilo da je, doduše u modificiranom obliku, prihvati uz što veći konsenzus.

Darko Milinović predlaže da se, u slučaju da HDZ podbaci na lokalnim izborima iduće godine, opet provedu unutarstranački izbori, a ne da sabor 2013. bude samo izvještajni, kao što nalaže statut. Vodeći ljudi HDZ-a, uključujući tu i aktualne kandidate za predsjednika, puno bi napravili za stranku kad bi se sada dogovorili da svakako, recimo, 2014. godine održe izvanredne izbore na kojima bi se biralo predsjednika koji bi onda bio i premijerski kandidat za parlamentarne izbore 2015.

Naime, za HDZ je ogroman rizik ako već za nešto više od dva mjeseca odrede čovjeka koji će se za četiri godine suprotstaviti Zoranu Milanoviću. Jadranka Kosor uvjerena je da zna kako će pobijediti Milanovića. Ali, nema ona pojma o tome.

Sve što zna pokazala je u dvije i pol godine obnašanja premijerske dužnosti, nedavnoj kampanji i u ovih dva mjeseca koliko je šefica oporbe.

Bilo je to mršavo, a realno je procjenjivati da je Jadranka Kosor došla do svojeg plafona jer u godinama je kad je teško očekivati da može napredovati.

Ni njezini protukandidati ne pružaju veće jamstvo da će Milanović dobiti adekvatnog protivnika. Kad u SDP-u pogledaju svih njih šest, samo uz osmijeh odmahuju rukom.

Stoga bi za HDZ racionalno bilo da sada izaberu prijelaznog predsjednika i u sljedeće dvije godine u potpunosti se posvete konsolidaciji stranke, da bi onda 2014. ustoličili pravog lidera i kandidata za premijera.