Ne može se, kako u svojem poznatom suptilnom stilu objašnjava Ivan Turudić, biti malo trudan, pa se tako ne može biti i malo pravnik, malo političar. Osim ako se, naravno, ne zovete Turudić. On je živi dokaz da se istovremeno može biti i sudac i političar. S obzirom na objektivnu rijetkost ove vrste, svakako vrijedi zabilježiti tsunami Turudićevih političko-pravosudnih istupa koji je zadnjih dana zapljusnuo hrvatske medije. U pojedinim ga novinama ima više nego njihovih novinara, a kruna recentnog ciklusa predsjednika Županijskog suda je intervju tjedniku Globus. Riječ je o materijalu kao stvorenom za studentske seminare na temu kakav sudac – ne smije biti. Zajedno s jednako sugestivnim video snimkama Turudićevih birtaških predstava tijekom suđenja Ivi Sanaderu u procesu Hypo-Mol.

   Ali, nije Turudić uvijek bio kakvim ga danas znamo. Ispočetka se tražio. Prvo je bio sudac, pa se otisnuo u političke vode i u HDZ-ovoj vladi obnašao dužnost pomoćnika ministra pravosuđa, a potom se vratio sudačkom pozivu. S vremenom je, međutim, zaključio da mu najviše paše biti oboje. I sad u javnosti nastupa u skladu s načelom »red ‘struke’, red politike«. Spomenuti je intervju egzemplaran za Turudićevu jedinstvenu filozofiju. Radi se o upravo nevjerojatnoj gomili kontradiktornosti, gluposti i bizarnosti. »Razni Milanovići, Linići, Jovanovići, Stazići…«, Turudićeva je rečenica koje se ne bi postidjeli ni najgori HDZ-ovi bukači. Ovakve se, naime, verbalne figure koriste kad se nekoga želi u potpunosti negirati. Dakle, jedan sudac bez ikakve zadrške tvrdi da su premijer, ministri financija i znanosti i potpredsjednik Sabora jednostavno ništarije?! No, nitko od prozvanih ne bi mu smio odgovoriti jer Turudić smatra da je »ova Vlada najgora dosad kad je u pitanju pritisak na pravosuđe«. Vesna Škare Ožbolt puno je puta ispričala kako su je 2005. godine, dok je bila ministrica pravosuđa, tadašnji premijer Sanader i Vladimir Šeks pritiskali da za predsjednika Županijskog suda imenuje Turudića, valjda pouzdanog HDZ-ovog čovjeka.

   Ona im se othrvala, ali zbog toga je ubrzano izbačena iz Vlade. I taj Turudić ima obraza govoriti o nekakvom pritisku na pravosuđe. Pa to je urnebesno. Da nije sudac-političar, Turudić bi mogao zarađivati za život kao stand up komičar. Ili što reći za njegovu opasku da od poznanstva s Peđom Grbinom ne bi imao stručnih probitaka. Kako Turudić, eto, procjenjuje ljude na osnovu probitaka koje mu oni mogu donijeti, moramo se zapitati koje onda benefite uživa od druženja s, recimo, Zdravkom Mamićem. Je li mu Mamić, kojeg bi sigurno svaki sudac htio za prijatelja, možda otkrio zašto razni Jovanovići mrze sve što je hrvatsko? Ali, Turudić ide dalje i prijeti da će postati član Vrhovnog suda. Nije isključeno. Ionako će tamo naići na stručnjake svoje razine koji, primjerice, na europske uhidbene naloge odbijaju primjeniti hrvatski zakon.