Sud će odlučiti je li vukovarski gradonačelnik pokušao korumpirati dvoje gradskih vijećnika kako bi pomoću njihovih glasova osigurao skupštinsku većinu. No, već sada se može konstatirati da bi se optužnicu jednaku Sabinoj moglo napisati za barem polovinu hrvatskih političara.

DORH je, naime, zakoračio na vrlo sklizak teren na kojem je vrlo fluidna granica između političkog dogovaranja i podmićivanja. Nakon zadnjih lokalnih izbora, širom Hrvatske sigurno je, kako bi se u predstavničkim vijećima formiralo većinu, vođeno niz razgovora vrlo sličnih onima zbog kojih je optužen Sabo.

To je naprosto u prirodi politike. Uzmimo samo jedan primjer, izbora Darinka Kosora za predsjednika zagrebačke gradske skupštine. Njegov HSLS osvojio je na izborima četiri mandata, a jedan im je donio i neovisni kandidat Vladimir Ferdelji.

S obzirom da je u skupštini ukupno 51 vijećnik, Kosorove su šanse da preuzme dužnost predsjednika bile vrlo mršave. No, on je osobno s Milanom Bandićem ili s njegovim ljudima dogovorio da će im pomoći u konstituiranju većine i na račun toga mu je pripalo mjesto predsjednika skupštine.

U trenutku dogovora znalo se da će Kosor time dobiti i mjesečnu plaću u od 17 tisuća kuna, što je puno veći iznos nego u slučaju Marije Budimir. Je li DORH trebao po službenoj dužnosti istražiti i na koji je to način Kosor došao na dužnost predsjednika gradske skupštine i stekao ozbiljnu sumu novca?

Da ne govorimo o Tatjani Holjevac koja je u prethodnom sazivu, također koalirajući s Bandićem, postala potpredsjednica skupštine i najbolje plaćena političarka u Hrvatskoj, čija su mjesečna primanja dosezala i 26 tisuća kuna. Iako je njezina lista imala tek četiri mandata.

Naravno, sasvim je nešto drugo ako se nekome nudi gotov novac. Ali, DORH-u neće biti lako dokazati da je Sabino spominjanje nekakvih gospodarstvenika koji ga pitaju koliko je jedan mandat, 10, 20 ili 50 tisuća kuna, izravno nuđenje mita.