Da se zbog referenduma o pristupanju Europskoj uniji nisu u Ustavu mijenjale propozicije neposrednog izjašnjavnja građana, danas inicijativa »U ime obitelji« ne bi privukla posebnu pažnju. Bez obzira što tvrde da su prikupili impresivnih 700 tisuća potpisa. Malo je, naime, vjerojatno da bi na referendumu o ustavnom betoniranju braka kao isključivo zajednice muškarca i žene participiralo minimalno 50 posto upisanih birača, koliko je ranije bio uvjet. Ipak ovo nije tema koja zaokuplja baš toliko građana.

No, budući da je klauzula o nužnom odazivu sredinom 2010. godine izbačena iz Ustava, pa sada nije bitan broj birača koji će izaći na referendum, ova je akcija postala prvorazredan društveni problem. Ako Ministarstvo uprave ustanovi da je najmanje 451 tisuća potpisa važeće i u slučaju da Ustavni sud, u koji nakon njihove odluke o zdravstvenom odgoju nema smisla polagati veće nade, konstatira da je sve u redu s predloženim pitanjem, Sabor će raspisati referendum i on će, u to uopće ne treba sumnjati, sigurno uspjeti. 

  Sjedne će strane biti visoko motivirana i organizirana koalicija katoličkih udruga, Crkve i HDZ-a, a na drugoj slabašne LGBT skupine, poneki medij i dio društveno angažiranih intelektualaca. Bit će to uistinu neravnopravna bitka. Vlada se neće uključivati u referendumsku kampanju. Kad bi to učinili, tumačilo bi se to kao njihovo zalaganje za legalizaciju homoseksualnih brakova, a u Kukuriku koaliciji nisu o tome niti razmišljali. Osim toga, u uvjetima gospodarske i socijalne krize i pada povjerenja u Vladu, Banskim dvorima nikako ne odgovara ovakav svjetonazorski sukob s konzervativnom desnicom iz kojeg bi lako mogli izaći i kao poraženi. Protivnici stavljanja braka u Ustav neće, dakle, moći računati na Vladu u pokušaju animiranja što više ljudi da se na referendumu tome odupru. Stoga je izvjesno da će uvjerljiva većina podržati zahtjev Željke Markić i njezinih istomišljenika. 

  U toj se situaciji bojkot referenduma nameće kao logičan izbor. Zašto biti dio nečijeg nastojanja da se kazni pedere i lezbe, trajno im onemogućavajući pravo koje imamo mi ostali, »normalni i bogobojazni Hrvati«? Jer, cilj »U ime obitelji« nije (samo) zaštita nego oni žele nešto uskratiti jednoj kategoriji stanovništva. I to unatoč činjenici da tvrde za sebe da predstavljaju golemu većinu hrvatskih građana i da su seksualno devijantni u debeloj manjini, zapravo minorni. Čemu onda sve ovo?

Igor Štimac rastao se od supruge koju je, kako su to mediji marljivo bilježili, učestalo varao. Sada nevjenčano živi sa ženom s kojom ima i djecu. Branitelji svetosti braka svejedno su ga koristili kao manekena svoje akcije i Štimac je potpisao referendumsku peticiju, uz opasku da je zagovornik tradicionalnih vrijednosti?! Radi se, znači, o potpuno iracionalnim stvarima u kojima nije uputno sudjelovati. A što manje birača bude izašlo na referendum, manji će biti njegov legitimitet. Nije skroz isto ako se odazove 300 ili 800 tisuća ljudi.