Prije zadnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj, 2011. godine, IDS je vodio kampanju kojom se apeliralo na građane da se u što većem broju nacionalno izjasne kao Istrani. HDZ i ostatak desnice gotovo da na to nisu reagirali, premda je tu riječ o neobičnom dizanju regionalne pripadnosti na razinu nacionalne. Na kraju se ispostavilo da u Hrvatskoj živi 25.491 Istranin, ali ni ta činjenica također nije izazvala nikakvu zabrinutost. Moglo se tada zaključiti da su Hrvati praktično unisono prihvatili da se svatko ima pravo nacionalno deklarirati kako god želi. Ako se ti stanovnici osjećaju kao Istrani, nitko im ne smije nametati neku drugu nacionalnu pripadnost i to je cijela priča.

   Međutim, ovih dana spoznajemo da Hrvati ipak nisu neskloni pohrvaćivanju nekoga tko to jednostavno odbija. U pitanju su Bunjevci, kojih u Srbiji prema zadnjem popisu stanovništva ima 16.706. I to što obitavaju u Srbiji, dakle Srbi su hoćeš-nećeš involvirani, vjerojatno je ključno za skoro konsenzualno negiranje hrvatskih političara da Bunjevci postoje i tvrdnje da su oni Hrvati. U vezi s Istranima Srbi se nigdje ne pojavljuju i stoga oni još mogu proći. Ali, Bunjevci, pa tu je posrijedi mračan velikosrpski plan u koji se sjajno uklopio četnički vojvoda Tomislav Nikolić donirajući udžbenike za učenje bunjevačkog, u kojima su prve lekcije na toj odvratnoj ćirilici, simbolu agresije na Hrvatsku.

   To je automatski razlog za prijekorno očitovanje državnog vrha, a HDZ i njihova koalicijska partnerica Ruža Tomašić, čim se spominju Srbi, odmah su u elementu. Nitko od potonjih još, doduše, nije zatražio bombardiranje Srbije i Čačka, ako u roku nekoliko dana Nikolić ne povuče inkriminirane udžbenike, a Bunjevce se makar i silom ne prevede u Hrvate, no… Hrvatske vlasti nikad nisu usvojile zahtjev Šemse Tankovića da se Muslimane, bez njihovog pristanka, kolektivno prebaci u Bošnjake, ali Bunjevci su nešto drugo. Pa neće ti Srbi otkidati od nas Bunjevce, te par exellence Hrvate. I to na najperfidniji mogući način, podvaljujući im ćirilicu, koju svaki pošteni Hrvat skida sa zgrade za dobro jutro.

   Situacija je izvanredna. Kako bi valjda demantirali zapjenjenu desnicu da su slabi Hrvati i da zapravo šuruju sa Srbima u »zatiranju hrvatskog imena na tlu Vojvodine«, Zoran Milanović, Ivo Josipović i Josip Leko požurili su se osuditi Nikolićev »nekorektan potez«, a Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je na konzultacije otpravnicu srpskog veleposlanstva u Zagrebu.

   A zapravo je ovaj put Tomislav Nikolić u pravu. Taj srpski šovinist i nekadašnji bliski suradnik Vojislava Šešelja poučio je hrvatsku političku elitu da su Bunjevci samo iskoristili ustavnu mogućnost da se nacionalno opredijele upravo kao Bunjevci. Sasvim je sigurno da su Bunjevci podrijetlom Hrvati i zamislivo je da je srpska politika tijekom stoljeća poticala formiranje bunjevačke nacije. Ali, to više nije naročito bitno. Danas tih 16.706 stanovnika Srbije nisu ni Hrvati ni Srbi nego, kako kaže Nikolić – svoji. I zato Hrvatima ne bi trebalo biti važno služe li se mali Bunjevci na školskim satovima izbornog predmeta »Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture« ćirilicom ili latinicom.

To je njihova stvar. Međutim, istine radi, predsjednica Bunjevačkog nacionalnog savita Suzana Kujundžić Ostojić lijepo je objasnila da su u doniranim udžbenicima od polovine drugog razreda sve lekcije na latinici, koja je pismo Bunjevaca. Tako nije od prvog razreda, jer u Srbiji se latinica počinje učiti baš u drugom razredu.