Ovaj smo tjedan doznali da hrvatski sigurnosni sustav dobro funkcionira. Da je, naime, HDZ mogao nekako zaobilazno saznati jesu li Milijan Brkić i Milan Bandić pod mjerama, sasvim je sigurno da se njihovi zastupnici Miroslav Tuđman i Tomislav Čuljak ne bi upuštali u avanturu i tijekom nadzora u OTC-u, u vezi sa Slavkom Linićem, zahtijevali provjeru telefonskihh brojeva glavnog tajnika HDZ-a i zagrebačkog gradonačelnika. Dakle, Tomislavu Karamarku, dugogodišnjem djelatniku represivnog aparata, ipak su, može se zaključiti, zatvoreni određeni kanali i stoga je odsječen od nekih njemu zanimljivih informacija. Zato je, inače, vrlo oprezni Tuđman sa Čuljkom, u prisustvu SDP-ovih članova Odbora za nacionalnu sigurnost, znajući da će o tome biti sastavljena službena bilješka, morao doznati prisluškuje li policija Brkića i Bandića. Pokazuje to koliko im je ovo bilo iznimno važno. A zašto? Zbog osobne se radoznalosti nitko ne izlaže tako velikom riziku. Posrijedi je, znači, nešto drugo.

   Kad je o Brkiću riječ, Tuđman i Čuljak mogli su iz OTC-a otići do njega i reći mu da što manje koristi telefon i da razgovara u šiframa, jer ga se prati, ili, pak, da se može opustiti, budući da se protiv njega ne provode mjere. No, možda je HDZ-ovom dvojcu zadatak dao Karamarko, kako bi znao je li Brkić, s kojim navodno nije u dobrim odnosima, u problemima sa zakonom. Ponašanje Tuđmana i Čuljka u OTC-u otvara prostor za svakakve spekulacije. I kad je u pitanju interes koji su tamo iskazali za Bandića. Kakve to aranžmane s gradonačelnikom Zagreba ima HDZ ili pojedini ljudi u stranci? Jesu li i Bandića htjeli upozoriti ako je predmet istrage? No, HDZ je u gradskoj skupštini čvrsta oporba Bandiću, takav dojam ostavljaju. Što ako su se onda povjerljivim podacima htjeli poslužiti u političkoj borbi protiv Bandića?

   Istraga koju je zatražilo Državno odvjetništvo trebala bi razotkriti motive HDZ-ovaca. Ali, već sada je jasno da je ovo jedna mutna, zapravo zastrašujuća epizoda. Članovi saborskog Odbora su, pokrivajući se slučajem Linić, došli u OTC i, onako u fušu, odradili još ponešto. Možda im je manjkava zakonska procedura to uistinu dopuštala, kako danas tvrde. Ali, zbog osnovnog ljudskog poštenja, ako ničeg drugog, morali su se kloniti ovih stvari i koncentrirati se isključivo na Linića i njegove insinuacije da mu premijer Zoran Milanović, uz pomoć službi, zagorčava život. Mislav Merkaš nekad je bio ugledan, besprijekoran policajac. Tako se barem o njemu mislilo. Prije dvije godine je, međutim, uhvaćen kako svodnicima dostavlja informacije o policijskim aktivnostima. U tom je trenutku Merkaš prestao biti policajac i postao je kriminalac, protiv kojeg je kasnije podignuta optužnica. Pravosudna tijela utvrdit će je li se slično dogodilo i s narodnim zastupnicima Tuđmanom i Čuljkom.