U hrvatskom političkom govoru postoji izraz konsolidacija HDZ-a. Prvi ga je 2000. godine upotrijebio Ivo Sanader, a danas ga često koristi Tomislav Karamarko. Konsolidacija HDZ-a otprilike znači da je, nakon izgubljenih parlamentarnih izbora, u pitanje došao sam opstanak stranke, da bi onda novoizabrano vodstvo uspjelo spasiti HDZ i vratiti ga na pobjedničku stazu. Osnovna je teza i Sanadera i Karamarka bila da su krenuli od nule i potom HDZ, koji je bio razbijena vojska, osovili na noge. Poraz na izborima za Sabor neosporno razorno djeluje na hadezeovce. U toj stranci vjeruju da su oni stvorili samostalnu državu, da je stoga protuprirodno da Hrvatskom upravlja bilo tko drugi, a kad se to ipak dogodi HDZ tone u depresiju. Početni mjeseci u oporbi nepodnošljivi su za vodeće ljude, članove i birače HDZ-a. Toliko su u očajnom stanju da i vlast u jednom trenutku pomisli da je HDZ na putu iščeznuća, a to kod njih stvara osjećaj sigurnosti i potiče ih na komotnije ponašanje. Ali, već na prvim idućim izborima u Hrvatskoj, HDZ dobro prolazi i predsjednik zatim stranku proglašava konsolidiranom. To je već standardni ritual, a zapravo se radi o tome da je konsolidacija HDZ-a, na način koji su je prezentirali Sanader i Karamarko, samo politički mit. Ni Sanader ni Karamarko nisu niti izbliza započinjali od nuli. HDZ je na parlamentarnim izborima 2000. godine, na nacionalnoj razini, dobio nešto više od 25 posto, a 2011. 24 posto glasova. Stranka koja i u iznimno nepovoljnim okolnostima privlači četvrtinu biračkog tijela, nikako se ne nalazi pred nestankom. O tome se priča isključivo da bi se naglasilo navodno čudotvorne moći stranačkih lidera koji su u kratkom razdoblju HDZ iz ruine pretvorili u političku ljepoticu. Nema tu nikakvih čuda. Osim gomile fanatično lojalnih birača, HDZ posjeduje i čvrstu organizaciju, koja se zbog gubitka izbora nije raspala. Nakon nekoliko mjeseci postizborne rezignacije, HDZ izabire novog predsjednika, on objavljuje da su na vlasti obeščastitelji Domovinskog rata i neprijatelji Hrvatske i strankom odmah prokola krv, vraća se optimizam i motivacija. Riječ je o vrlo jednostavnom obrascu koji je patentirao Sanader, a u potpunosti ga je primjenio i Karamarko. Sanadera je u proljeće 2001. doveo do praktično pobjede na lokalnim izborima, a Karamarkov HDZ se »konsolidirao« u travnju 2013., uspjehom na izborima za Europski parlament. Međutim, razlike između njih dvojice ipak su prisutne. Sanader nije sklapao predizborne koalicije, dok je Karamarko okupio oko HDZ-a buljuk stranaka. Zato je Karamarkova »konsolidacija HDZ-a« naizgled učinkovitija nego Sanaderova. Na nedavnim je europskim izborima HDZ-ov blok dobio 41,4 posto glasova. Od te brojke na HSP dr. Ante Starčević, HSS i ostale Karamarkove koalicijske partnere otpada vjerojatno osam do deset postotaka. Pokoji postotni poen toj su listi donijeli i sinergija i nizak odaziv. Recentne ankete HDZ-u daju 22 posto glasova, u stvarnosti je to negdje između 28 i 30 posto. Što nije dramatičan rast u odnosu na izbore 2011. i još je uvijek dosta ispod Sanaderovih rezultata.