Hrvatska se odlukom Europske komisije, poput još 16 država članica Europske unije, nalazi u proceduri prekomjernog deficita. U Vladi Zorana Milanovića traje usaglašavanje o tome kako do kraja 2016. godine proračunski deficit spustiti ispod tri posto. I u javnosti se vodi intenzivna rasprava treba li naglasak biti na drastičnom smanjenju rashoda ili, pak, posegnuti i za novim porezima odnosno povećati neke stare. Usred svega toga, HDZ održava ambicioznu konferenciju o gospodarstvu, na kojoj se o spomenutoj dvojbi nije mogla čuti niti riječ. U hotelu Westin uglavnom su maštali o gradnji mega infrastrukturnih projekata, od kojih se većina sigurno neće realizirati u idućih petnaestak godina. Dakle, u srijedu nismo ništa doznali što HDZ misli o deficitu, jesu li za radikalne zahvate na rashodovnoj strani, kad se već neprestano bune protiv većih poreza. No, onda je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u petak došao u Novi Vinodolski i tamo izjavio da oni zapravo nisu niti za jedno, niti za drugo. »Pokušavaju rezanjima i dizanjem poreza postići rezultate, to je iracionalno«, završio je Karamarko svoju elaboraciju o Milanovićevoj »potpuno dezorijentiranoj ekipi«.

   Dok, eto, u Vladi razbijaju glavu hoće li više smanjivati državnu potrošnju, uz sve negativne posljedice takvog izbora i za građane, ili će nešto kompenzirati novim porezima, te tako dodatno opteretiti građane, Karamarko nonšalantno, gotovo frajerski, poručuje – niti jedno. Naravno, parlamentarna oporba se po razini odgovornosti ne može mjeriti s Vladom, zato u pravilu mogu pričati što ih je volja. Politička pragmatika nalaže Karamarku da strogo pazi kako ne bi pomogao Milanoviću, što kod premijera ne bi trebalo izazivati nikakvu ljutnju. Nije se ni on pretrgao pomažući prethodnoj HDZ-ovoj vladi. Karamarko ima i pravo šutjeti i uopće se ne izjašnjavati o najvažnijoj temi u zemlji. Može se sa stranačkim suradnicima povući negdje u osamu, praviti simulacije građevinskih pothvata koji će izmijeniti lice Hrvatske i čekati da EK odobri plan Vlade za smanjivanje deficita, a nakon toga kritizirati taj dokument. Dakako, Karamarko može i vrijeđati inteligenciju ljudi, kao što je to učinio u Novom Vinodolskom. Nitko mu to ne može zabraniti. Ali, ta izjava prije dva dana nameće ozbiljno pitanje, razumije li Karamarko osnovne stvari. Njegova teza »ni rezanje ni porezi« nipošto ne ide u rang svjesnih političkih manipulacija, jer i sasvim prosječno obrazovan Hrvat u stanju ju je odmah odbaciti kao, budimo blagi, nerealnu.

   Kojim bi to trećim putem, bez rezova i poreza, Karamarko, koji je za razliku od Vlade valjda orijentiran, kročio? Prije desetak dana Ivan Šuker rekao je da je rješenje otvaranje nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta. Da onda pošaljemo u Bruxelles papir na kojem će pisati da će Hrvatska u dvije i pol godine deficit svesti na tri posto na način da će se zaposliti 40 tisuća ljudi? Karamarko nije morao ništa govoriti, ali kad je već istrčao s onakvim savjetom Vladi, sada je dužan objasniti kako to zamišlja.