Ilustracija
Dok se za Mirelu Holy s velikom sigurnošću može prognozirati da neće koalirati s HDZ-om, praktičari svojim bezidejnim opcijama zapravo šalju poruku - mi možemo sa svakim
Mirela Holy u javnim nastupima ostavlja dojam osobe nekompetentne za ozbiljniji državni posao. Grdo je slušati i čitati što govori predsjednica Orah-a, kad se malo makne od ekoloških tema. Ali, to joj se mora priznati, ona zastupa određene vrijednosti. Sasvim sigurno nije za svačiji politički ukus njezino zalaganje za nekakvu pastoralnu Hrvatsku, u kojoj će ljudi pronaći unutarnji mir i živjeti u skladu s prirodom. Nešto poput djece cvijeća. Međutim, Mirela Holy ima svjetonazor i promovira ga bez inhibicija. I to treba cijeniti. Naročito zato što je Orah jedini novi politički projekt koji je vrijednosno obojen. Svi drugi novaci s ponosom ističu, kao da je to razlog za hvaljenje, da su im strane bilo kakve političke vrijednosti i ideje. Slučaj je to s Nacionalnim forumom Nikice Gabrića, strankom koju najavljuje Ljubo Jurčić, te onom koju se spremaju osnovati Radimir Čačić i njegove pristalice iz HNS-a. Svi oni tvrde da im je isključiva namjera – delati.
No, bitno se razlikuju od Milana Bandića, hrvatskog šampiona u delanju. Zagrebački gradonačelnik ne bježi od ideologije, štoviše u njegovoj političkoj koncepciji ima ponešto za svakog birača, od klerikalaca do komunista. Gabrić, Jurčić i čačićevci natječu se, pak, koji će od njih građanima uvjerljivije objasniti da su uistinu prazna ploča. »U politici svjetonazor nije bitan, ekonomija je važnija od svjetonazora, moguća je stranka bez ideologije«, neumoran je Gabrić. »Mi nismo ni liberali, ni demokršćani, niti socijaldemokrati«, parira mu Jurčić. »Ponudit ćemo političku platformu bez ideologije, s jasnim rješenjima za probleme«, uključuje se Natalija Martinčević, saborska zastupnica izbačena iz HNS-a.
Netko im je, čini se, prodao priču da je svim vrijednostima i idejama mjesto na smetlištu povijesti i da probleme modernog društvo mogu rješavati tek političari lišeni tih sputavajućih, zastarjelih kategorija. To nije samo besmislica nego ovi relativistički tehnokrati izazivaju i zabrinutost. Što, ako na valu gađenja politike i sugestija da je ona u Hrvatskoj sinonim za krađu, Gabrić, Jurčić i ostali koje zanima jedino efikasnost ojačaju i dođu čak u poziciju da sami obnašaju vlast? Zvuči to zastrašujuće, u usporedbi s tom mogučnošću i flower power Mirela Holy nameće se kao posve prihvatljiva. Nasreću, ni Gabrić ni Jurčić vjerojatno neće postati premijeri. Ali, barem neki od tih antipolitičara mogli bi nakon idućih parlamentarnih izbora biti dio vladajuće koalicije. I tu dolazimo do savršenog paradoksa. Tri spomenute inicijative, pa i Orah, plod su deklariranog nezadovoljstva njihovih pokretača i SDP-om i HDZ-om. Gnušaju se i Milanovićeve i Karamarkove stranke. No, dok se za Mirelu Holy s velikom sigurnošću može prognozirati da neće koalirati s HDZ-om, praktičari svojim bezidejnim opcijama zapravo šalju poruku – mi možemo sa svakim. Gotovo da se nude i SDP-u i HDZ-u, jer ideoloških prepreka suradnji naprosto nema. Glavno da se dela.