Milan Bandić u zadnje vrijeme govori da želi biti gradonačelnik Hrvatske. I nitko da mu kaže da priča gluposti jer u Hrvatskoj, naravno, takvo što ne postoji. Ili zapravo svi te Bandićeve besmislice smatraju nečim za njega normalnim, samorazumijevajućim, pa se stoga tu i nema što propitivati. Gotovo jednak je slučaj s ovotjednom objavom predsjednice HNS-a Vesne Pusić da Radimir Čačić »nikad više neće biti ni na kojoj vodećoj funkciji u HNS-u, a pogotovo ne u vodstvu stranke«. Zadnjih dana slušamo i čitamo analize o tome tko će koga, ima li Čačić dovoljno snage da se odupre ili ga je, pak, napustila većina saveznika u HNS-u, ali nikako da se postavi temeljno pitanje: kakva je to stranka u kojoj predsjednik jednom članu javno izdaje zabranu kandidiranje za neku od dužnosti? Radi li se i tu možda o općeprihvaćenom stavu da u HNS-u unutastranačke demokracije već odavno nema niti u tragovima, te je onda u ovom trenutku time sasvim nepotrebno baviti?

   Ako je upravo to posrijedi, teško je zamisliti za HNS goru ocjenu. No, unatoč svemu, vrijedi potrošiti malo prostora na ovu zastrašujuću rečenicu Vesne Pusić, drugorangirane osobe aktualne Vlade. U startu se odmah mora odbaciti mogućnost da njoj smeta što bi Čačić i nakon odležane zatvorske kazne htio biti aktivan u politici. Vesna Pusić, ali i Čačić, daleko se od nekakvih politički čistunaca, nikad se njih dvoje nisu previše opterećivali etičkim stvarima. Đanija Poropata su, primjerice, držali u predsjedništvu, dakle vodstvu HNS-a, premda je bio pravomoćno osuđen na deset mjeseci uvjetnog zatvora, zato što je državni proračun oštetio za 196 tisuća kuna. Prema tome, Vesni Pusić vjerojatno ništa ne znači što je Čačić završio u zatvoru. Ali, negdje su se oni politički razišli, a predsjednica sumnja da Čačić rovari protiv nje u stranci, sastaje se s ljudima i zbog toga mu poručuje preko medija da mu više nema mjesta u vrhu HNS-a. Ranije su Ratko i Vesna dinastički upravljali strankom, smjenjivali su se na njezinom čelu kako im je to pasalo, a sad je, eto, kraj toj praksi. I kako su se HNS-ovci tek sporadično bunili protiv dinastije, tako danas nitko od njih nema petlje upozoriti da se ne smije autokratski onemogućavati bilo kojem članu da se natječe na izborima, pa i za najviše stranačke dužnosti. Tuga je to i žalost od stranke.

   Činjenica je da je Čačić morao shvatiti da je njegova ozbiljna politička karijera završila kad mu je potvrđena zatvorska kazna, jer je skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginulo dvoje mađarskih državljana. Nakon takvih se situacija valjda nigdje u demokratskom svijetu ljudi ne vraćaju politiku. Međutim, kad izađe iz zatvora, Čačić će biti slobodan čovjek s pravima kao svi građani odnosno članovi HNS-a. Čak niti u HDZ-u predsjednici nisu dosad javno davali na znanje da taj i taj nikad više neće biti u vodstvu stranke.