S obzirom na golem odjek što ga je izazvala, sa sigurnošću se može ustvrditi da je dalmatinska turneja najvažnije što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović poduzela tijekom polugodišnjeg mandata.

Njezini su obožavatelji u vrućici, jer Hrvatska, eto, ima vladaricu koja je sjedinjena s narodom, a kritičari je zbog istih stvari proglašavaju kraljicom banalnosti i kiča. I onima koji ne spadaju u prvu kategoriju doista je neugodno pratitito to »decentraliziranje Ureda predsjednice«, koje dosad najplastičnije pokazuje nevjerojatnu ispraznost Kolinde Grabar-Kitarović.

Ali, posve su neutemeljene ocjene da je ona u tako kratko vrijeme potpuno srozala dužnost predsjednice Republike. Upravo suprotno, ako će Kolinda Grabar-Kitarović nastaviti kako je krenula zadnjih tjedana, o njoj će se bez zadrške moći govoriti kao o najboljem hrvatskom predsjedniku nakon 2000. godine. Franjo Tuđman bio je kategorija za sebe, ustavne ovlasti omogućavale su mu da faktično upravlja Hrvatskom.

No, promjenama Ustava u studenom 2000. ukinut je polupredsjednički sustav i predsjednika se svelo na uglavnom ceremonijalnu razinu. I Kolinda Grabar-Kitarović sada se u skladu s tim i ponaša. Stjepan Mesić i Ivo Josipović imali su daleko veće ambicije, vjerovali su da su politički čimbenici i povremeno su se željeli petljati u nešto sa čime predsjednici nemaju veze. Na tom je tragu i Kolinda Grabar-Kitarović započela mandat.

Prijetila je da će lupati šakom po stolu, zahtijevala od Vlade da joj podnosi račune i pozivala premijera Zorana Milanovića na ostavku. Nasreću, predsjednica je nakon nekoliko mjeseci odustala od politike. Ona se više u skoro ništa ne miješa. Primjerice arbitražna kriza sa Slovenijom prošla je, a da predsjednica o tome praktično nije progovorila. Iz tog je razdoblja upamćeno ostalo tek njezino pismo predsjedniku Sabora Josipu Leki, kad mu je poručila da bi iz politike trebalo maknuti sve starkelje. 

Činjenica je da je ova nova Kolinda Grabar-Kitarović predsjednica baš kakva mora biti. Nije poznato zašto se promijenila, je li sama zaključila da ono kako je startala nije valjalo ili su joj to sugerirali neki savjetnici.

No, to čak i nije važno. Ključno je da je Hrvatska na putu da dobije zaista sjajnu predsjednicu. Sve što je Kolinda Grabar-Kitarović ovih dana radila po Dalmaciji jednostavno je vrištalo: »Ja sam fikus i uživam u tome«. I tako treba biti. Naravno da bi lijepo bilo da predsjednicu ne prati tolika pompa, da je obrazovanija i skromnija i da za potrebe jedne sasvim nerelevantne osobe država godišnje ne izdvaja četrdesetak milijuna kuna. Poželjno bi bilo smanjiti tu sumu na barem polovicu. Ali, ne tražimo kruha preko pogače i zadovoljimo se onim što imamo. 

Kolinda Grabar-Kitarović danas, nakon što se 15 godina lutalo, napokon uspostavlja pravi model funkcioniranja predsjednika. Možda ona to čini i nesvjesno, ali vrijedi svake uložene lipe.