Ivo Josipović i Zoran Milanović nisu u dobrim odnosima, a priča da je bivši predsjednik prije godinu i pol dana s HDZ-om kovao urotu protiv premijera, njih bi dvojicu mogla i trajno udaljiti. Naravno ako je Milanović povjerovao glavnom tajniku HDZ-a. Zato je tvrdnja Milijana Brkića da je Josipović njegovu stranku molio za pomoć u rušenju predsjednika Vlade itekako važna. Stoga je Josipović požurio demantirati svoju upletenost u takvo što. No, to je samo jedna dimenzija ovog slučaja, druga se tiče odnosa između glavnog tajnika i predsjednika HDZ-a.

   Tomislav Karamarko, naime, nije čvrsto potvrdio Brkićeve navode. Novinarima je izjavio da s donedavnim predsjednikom Republike nije razgovarao o eliminaciji premijera i dodao tek da »ako je gospodin Brkić nešto rekao, onda je sigurno imao nešto za reći, ne bi to bez veze rekao«. Karamarko nije, dakle, kazao da mu je poznata Josipovićeva svojedobna političku operaciju protiv Milanovića, ostavio je dojam da je o tome doznao iz Brkićevog intervjua, kojem vjeruje. Je li moguće da ga Brkić nije izvijestio o nečem tako krupnom? Glavni tajnik je raspolagao dramatičnom informacijom da šef države želi uz asistiranje opozicije maknuti premijera, čelnika stranke kojoj je i sam nekad pripadao, a nije je proslijedio predsjedniku HDZ-a? To bi saznanje moralo jako zabrinuti Karamarka. Osim ako, premda je naglasio da Brkić nije od onih koji govore bez veze, zapravo misli da njegovo otkriće ili »otkriće« nije vrijedno pažnje. Što bi, pak, glavnog tajnika dovelo u nezgodnu poziciju.

   A Brkiću je ozbiljna poruka i sama činjenica da je Karamarko prilično nonšalantno stao uz njega. Nadalje, iznimno je zanimljiv i Brkićev odgovor na novinarsko pitanje zašto već ranije nije objavio da je Josipović u jesen 2013. Milanoviću radio o glavi. »Stvar je moje procjene, odnosno nas u HDZ-u, kad ćemo s nekim informacijama izaći van«, konstatirao je. Prvo je, znači, rekao da je on taj koji u HDZ-u donosi procjene kad je riječ o bitnim stvarima, zatim se ispravio. »Nas u HDZ-u« trebalo bi sugerirati da je svakako i Karamarko bio uključen u procjenjivanje najpogodnijeg trenutka za puštanje u javnost priče o Josipovićevoj prljavoj raboti. Ali, iz izjave šefa stranke uopće se nije moglo zaključiti da je unaprijed znao što će to glavni tajnik reći na Z1 televiziji.

   Vjerojatno je zato ipak Brkić osobno odlučio, bez konzultacija s Karamarkom, da ide van s tim. Takvo se Brkićevo soliranje sigurno ne dopada predsjedniku HDZ-u. Uglavnom, kako god da je bilo, ova je epizoda jasan znak da, o čemu se nagađa već dulje vrijeme, nešto ne štima između Karamarka i Brkića. Što i ne čudi. Jedan je prema svim anketama najnegativniji hrvatski političar, a HDZ-ovi izborni uspjesi velikim se dijelom pripisuju dobroj organizaciji stranke, što je domena glavnog tajnika. Iz toga proizlazi da najvažniji čovjek za HDZ nije Karamarko nego Brkić. Logično je zato da ovakva situacija kod obojice stvara određeno neraspoloženje prema onom drugom.