Kad je ministar vanjskih poslova Miro Kovač čuo da je u Srbiji, pod sumnjom da je počinio ratni zločin, priveden hrvatski državljanin Zdravko Hlobik, vjerojatno je zavapio: »Bože, zašto si me ostavio«. On, naime, prolazi kroz tešku političku kalvariju.

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković šutnuo ga je u devetu izbornu jedinicu i dao mu tek šesto mjesto na listi. A da bi za Kovača stvar bila gora tamo su ga dočekali kao uljeza koji otima zastupnički mandat nekom lokalnom HDZ-ovcu. Ali, njegova slaba pozicija na listi još je najbolje što se Kovaču dogodilo posljednjih mjeseci. Barem mu je, zbog snage HDZ-a u devetoj jedinici, zajamčen ulazak u Sabor i nastavak kakve takve političke karijere. Problemi što ih Kovač ima u obnašanju ministarske dužnosti su ti koji ga čine trenutačno najnesretnijim hrvatskim političarom. Ništa mu na tom planu ne polazi za rukom.

Nakon što je postao ministar, obećao je pod broj jedan poboljšanje odnosa sa susjednim državama. Međutim, Slovenci i dalje na granici prema Hrvatskoj drže žičanu ogradu, a arbitražni spor i danas kvari odnose dvije države. Žicu nije s granice maknuo ni mađarski premijer Viktor Orban, a apsolutno nikakav napredak nije napravljen niti u suradnji hrvatske države i MOL-a. No, spomenuto je za Kovača još mila majka.

Srbija je razlog njegovih svakodnevnih frustracija. Kad god HDZ-ov ministar ustvrdi da je, za razliku od Vlade Zorana Milanovića, nešto postigao u vezi sa srpskim zakonom temeljem kojeg njihovo pravosuđe ima pravo procesuirati hrvatske branitelje, iz Beograda ga demantiraju. Tako se i proteklih dana Kovač, oštro kritizirajući predsjednika SDP-a, hvalio da je u pregovarački okvir Srbije za pristupanje EU uspio ugraditi sve što je bio nacionalni interes i da je spornom zakonu odzvonilo. A onda su se srpski policajci odlučili malo našaliti s Kovačem, kako bi mu poslali poruku da se samozavarava. Uhitili su Hlobika i kasnije ga pustili jer su kao tražili čovjeka istog imena i prezimena. Glavno je da su pokazali da mogu zadržati svakog hrvatskog državljana s njihovog popisa optuženih za ratni zločin, da im Kovač pritom ništa ne može, a da Bruxelles to uopće ne zanima.

Zbog nemoći da se suprotstavi Srbiji, HDZ-ov ministar već je predmet ismijavanja čelnika braniteljskih udruga. Poslije slučaja Hlobik pritisak na Kovača iz tih redova još će se pojačati. Došlo je čak dotle da se dio njih počinje okretati Zoranu Milanoviću, tražeći od njega odgovore za srpsku jurisdikciju nad hrvatskim braniteljima, budući da smatraju da od Kovača nema koristi.

Srećom, nakon Veljka Marića, osim nakratko krivog Hlobika, Srbija nije privela niti jednog hrvatskog ratnog veterana. Ali, to ne znači da na strani Hrvatske nema žrtava. Kovač je nesumnjivo žrtva Vlade Aleksandra Vučića. Srbi su ga politički potpuno uništili i kakvi god bili rezultati idućih izbora već sada je jasno da Kovač više neće biti ministar.