Nakon sramotne zabrane bezazlenog antiratnog skupa povodom godišnjice »Oluje« na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, pristojan građanin mora se zapitati u što smo u Hrvatskoj potrošili ovih četvrt stoljeća. Da, u međuvremenu smo se priključili Europskoj uniji i značajno unaprijedili zaštitu ljudskih prava. Ali, kad Mostov ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić ne dopusti okupljanje na kojem bi se mogle čuti i rečenice koje odudaraju od važeće istine o »Oluji«, s obrazloženjem da bi to izazvalo nasilje, onda je to znak da u Hrvatskoj nešto uistinu duboko ne valja. Policija, primjerice, nije spornim smatrala »Za dom spremni« marš na Agenciju za elektroničke medije, ali prosvjed desetak žena, koje o »Oluji« možda ne misle kao Ante Nazor, jako ih je uznemirio.

Rješenje je, dakle, da svi mislimo kao Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, i neće biti nikakvih problema. Niti bi kome u tom slučaju palo napamet organizirati skup posvećen »Oluji« bogohulnog karaktera, niti bi tada čuvari istine iz braniteljskih udruga bili prisiljeni intervenirati, pa MUP ne bi imao posla. Mir bi zavladao Hrvatskom.

I komunisti su imali jednak pristup. Postojali su ovlašteni partijski povjesničari koji su promicali tezu o bezgrešnosti NOB-a i svi stanovnici Jugoslavije morali su to tako prihvatiti. Bilo je, doduše, ljudi poput Franje Tuđmana, koji su pokušavali i s neke druge strane osvijetliti NOB, ali s njima se Titov režim obračunavao efikasno i bez buke. Nazor je sa svojom petparačkom domoljubnom konfekcijom, koju je prije dvije i pol godine u australskom Geelongu prodavao publici govoreći ispod slike Ante Pavelića, daleko ispod razine povjesničara Tuđmana. On je više ovodobna hrvatska verzija Vladimira Dedijera. Zbog rigidno dogmatskog tumačenja Domovinskog rata, Nazor je kao izmišljen za HDZ i oni bi ga htjeli staviti na izbornu listu za Sabor.

Naravno, nije Nazor jedini patriotski orijentiran povjesničar. Ivo Lučić ovog je tjedna, nakon presude u Münchenu, dobio priliku u medijima objašnjavati da Josip Perković nije imao ulogu u osnivanju HDZ-a. Andrej Plenković ima malo veze s HDZ-om i vjerojatno nije upućen u proces nastanka te stranke, pa mu ne treba zamjerati kad tvrdi isto. Ali, da bi netko sebe smio nazivati povjesničarom, nije dovoljno biti domoljub, mora se i baratati makar notornim činjenicama iz prošlosti. Dosta je objavljenih svjedočanstava o pomoći koju je Perković pružao Tuđmanu u razdoblju kad je formirao HDZ. I sad se neki Lučić našao sve to demantirati. Što je iduće, hoće li mu sutra mediji dati prostor kako bi negirao i da je Tuđman bio partizanski komesar i general JNA? S obzirom na duhovnu klimu u hrvatskom društvu, u kojem su Nazor i Lučić bitni čimbenici, to uopće nije isključeno.