Božo Petrov je u dosta navrata pokazao političku dosljednost, to mu se mora priznati. Otkad je, primjerice, shvatio da se njegovi suradnici iz HDZ-a zalažu za izlazak Hrvatske iz arbitraže s MOL-om, on je iznosio suprotan stav. Kad je u medije procurio ugovor supruge Tomislava Karamarka s MOL-ovim lobistom Josipom Petroviće, što je možda razotkrilo pozadinu HDZ-ove popustljivosti prema mađarskoj naftnoj kompaniji, Petrov je gotovo odmah rekao da prvi potpredsjednik treba podnijeti ostavku. Čak i kad je premijer Tihomir Orešković, u strahu za svoju poziciju, stao na Karamarkovu stranu, Petrov se nije pokolebao makar je do tada bio u dobrim odnosima s predsjednikom Vlade i bio mu ključan oslonac. I nije ovo jedini primjer Petrovljeve vjerodostojnosti.

No, kad je riječ o odabiru koalicijskih partnera tu je šef Mosta sve samo ne dosljedan. Jednostavno ne postoje argumenti kojima bi on mogao objasniti zašto se krajem prošle godine priklonio HDZ-u, zbog čega je još uvijek s njima te svoju spremnost da i dalje bude u Vladi s Karamarkovom strankom. Nakon što je prije šest mjeseci Petrov sa Zoranom Milanovićem definirao već i raspored ministarskih resora, odjednom je odustao od svega i otišao HDZ-u. Taj je iznenadni preokret obrazložio navodnim razgovorima neimenovanih SDP-ovaca s neimenovanim mostovcima poslije ovog dogovora.

Bio je to, naravno, običan blef Bože Petrova. Par mjeseci kasnije zastupnica Mosta Ružica Vukovac pohvalila se medijima da je ona negdje čula Nenada Stazića da ružno govori o njezinoj stranci i da je to bio povod raskida sa SDP-om. A kad je Milanović otkrio javnosti da je, koji tjedan prije sporazuma s Petrovom, u Banskim dvorima primio više ljudi iz Mosta i to na njihov zahtjev, Petrov je to označio ključnim razlogom za odlazak HDZ-u, premda za taj sastanak nije znao dok ga predsjednik SDP-a nije spomenuo.

Bila je to, dakle, vrlo mutna priča, ali očekivalo se, ako ništa drugo, da je Petrov tada postavio standard. Nije. HDZ danas ne da razgovara sa zastupnicima Mosta nego ih doslovno otima. Trojicu je već odvojio za novu parlamentarnu većinu. Mostovci koji su se početkom prosinca prošle godine našli s Milanovićem i sada su ministri i zastupnici te stranke. Nitko se od njih nije pridružio SDP-u. Međutim, s Ivanom Lovrinovićem, Ivicom Mišićem i Jurom Martinovićem HDZ računa u svakoj kombinaciji za većinu koja bi podržala mandatara Zdravka Marića.

Ali, Petrov ne smatra da bi zbog toga trebao objaviti kraj suradnje s HDZ-om. On, doduše, nije bez uvjeta i traži ostanak premijera Oreškovića i micanje iz Vlade Karamarka. No, u slučaju da HDZ pristane na to i pošalje u Vladu Karamarkovu zamjenu, Petrov će, najavljuje, nastaviti s njima kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo. Oprostit će HDZ-u što mu je odveo tri zastupnika i pokušao još nekolicinu. Pomislio bi čovjek da je Petrov daleko mekši prema HDZ-u zato što su mu, kao izvornom Hrast-ovcu, oni svjetonazorski puno prihvatljiviji.

Ali, Most se u ovih pola godine uopće nije bavio idelogijom ili je čak, u skladu s mogućnostima, nastojao blokirati HDZ-ove grandiozne planove za potpunu rekonstrukciju hrvatskog društva. Uglavnom, nema pravog objašnjenja zašto je Petrov ovakav, ali neosporna je činjenica da je nedosljedan.