Ne postoje argumenti kojima bi se moglo opravdati pokolj što ga je, po završetku Drugog svjetskog rata, pobjednička partizanska vojska počinila nad pripadnicima poraženih formacija i civilima. Tako je na užasno krvav način okončan građanski rat na prostoru bivše Jugoslavije i postavljeni temelji komunističke diktature, koja je u pojedinim razdobljima bila brutalna, a u nekim ipak blaža. O prirodi masovnih egzekucija sredinom svibnja 1945. godine gotovo da je postignut konsenzus u Hrvatskoj.

Jako je malo glasova koji ih pokušavaju makar i relativizirati. U visokoj politici ih praktično nema. »To je tragičan, strašan događaj koji je okaljao jednu pravednu borbu«, rekao je, primjerice, Zoran Milanović polažući 2015. kao premijer vijenac u Teznu. S tim se riječima ne bi suglasio samo ustašofilski dio hrvatske desnice.

Ali, predmet političkih sukoba je komemoracija na Bleiburgu. SDP-ova je parlamentarna većina 2012. godine ukinula državno pokroviteljstvo nad tom komemoracijom. Zbog toga su ih katolički biskupi odmah nazvali nenarodnom vlašću, a taj je termin kasnije prihvatio i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko.

Prošle godine stvari su se promijenile, pokroviteljica komemoracije bila je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a nedavno je obnovljeno saborsko pokroviteljstvo, koje obuhvaća i financijsku pomoć u iznosu pola milijuna kuna. Međutim, velika galama u vezi s obilježavanjem ove obljetnice prikriva činjenicu da na razini najviših državnih dužnosnika zapravo nema prijepora niti kad je komemoracija u pitanju.

Niti jučer na Bleiburgu nisu bili ni predsjednica ni hrvatski premijer. Na komemoraciji nikad nije bio predsjednik ili premijer.  Redom su je zaobilazili Franjo Tuđman,  svi predsjednici vlada devedesetih godina, Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Kolinda Grabar-Kitarović, Ivica Račan, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Zoran Milanović i Tihomir Orešković.

Tuđman kao predsjednik nikad nije bio na Bleiburgu, a većina nabrojenih tamo je položila vijence u danima kad se nije održavala komemoracija. Kolinda Grabar-Kitarović eskivarala ju je čak i 2015. iako je bila pokroviteljica. Prije nekoliko dana ona je na Pantovčaku ugostila članove Počasnog Bleiburškog voda, ali i na jučerašnju je komemoraciju poslala svoju izaslanicu. Orešković je na Bleiburg došao u petak, ne jučer.

Dakle, apsolutno se ništa nije izmijenilo vraćanjem saborskog pokroviteljstva. Kolinda Grabar-Kitarović i Orešković nastavili su s bojkotirati komemoraciju na Bleiburgu, što su činili i njihovi prethodnici. Na osnovu toga se jedino može zaključiti da je u tom skupu nešto ozbiljno problematično, vjerojatno nostalgija za NDH koje tamo ne nedostaje, te da se s tim slažu i lijevi i desni. 

Da nije tako, pa valjda bi tijekom svih ovih godina barem jedan predsjednik ili premijer pohodio ovu komemoraciju. Zato politička polemika o njoj ima karakter farse.