Reuters
Došlo je do zastoja, međutim Karamarko se još nada da je to moguće nadoknaditi. No, koliko god on smatrao da je Orešković nevažan i da će budući premijer pristati da ga se faktično ograniči na ministra financija, to neće lako ići
U normalnim okolnostima, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko itekako bi imao razloga protestirati ako bi političkim strankama koje su formirale većinsku koaliciju mediji osporavali pravo da odaberu ministre i sastave Vlade. To je u parlamentarnim demokracijama već desetljećima prirodan proces.
No, Karamarko danas nema pravo biti nervozan kad ga novinari zaskaču pitanjima tko će odrediti članove nove Vlade. Naime, situacija u Hrvatskoj daleko je od normalne a za to je upravo Karamarko jedan od najzaslužnijih. Nestranački mandatar, doduše, nije ideja predsjednika HDZ-a nego Bože Petrova, ali Karamarku ju je prihvatio i morat će s tim živjeti.
Karamarko se tobože ljuti kad Tihomira Oreškovića nazivaju slučajnim mandatarom, no on najbolje zna da je baš tako. Da u toj ulozi nije Orešković, Karamarko i Petrov bi pronašli nekog drugog. Sasvim svejedno. Orešković im je trebao samo kao nosač potpisa na Pantovčak.
Naravno da mu Karamako, a bogme ni Petrov, ne namjeravaju dragovoljnu prepustiti vlast. Tri i pol godine Karamarko se za nju bori, blamirao se, trpio teške udarce i ne pada mu na pamet sada promatrati sa strane kako nekakav Orešković ubire plodove.
U ovoj fazi Karamarko i Petrov kane Oreškoviću dopustiti tek određen utjecaj na odabir ministara gospodarskih resora a iz te se činjenice nazire i daljnji plan. »Neka se on bavi tim svojim brojkama, možda i bude nešto od toga, mi ćemo dotle raditi posao«, sukus je Karamarkovih misli što ga otkrivaju njegove izjave. Jer, predsjedniku HDZ-a vlast je samo sredstvo, on je pripremio opsežan ideološki paket kroatizacije, retuđmanizacije, lustracije…
Orešković sada zvuči kao da ne zna u što se uvalio i to ga, čini se, ne smeta. Ali, veliko je pitanje hoće li za tri, četiri mjeseca, ako Karamarko krene u, recimo, obećani redizajn školskih udžbenika iz povijesti, koji navodno hrvatsku djecu truju srpskom propagandom, Orešković htjeti reći novinarima da nema o tome dovoljno informacija. Mediji bi ga odmah počeli ismijavati. Želi li čovjek koji je ostavio odlično plaćeno mjesto u Tevi biti predmet javne poruge? Malo je vjerojatno. A Orešković će kao premijer imati ozbiljne ovlasti, postat će čimbenik iako nema izborni legitimitet. Njega se neće moći bajpasirati.
Stoga će Karamarko, u slučaju da nije odustao od temeljite duhovne transformacije Hrvatske, za taj projekt morati pridobiti Oreškovića. I dakako Petrova. U suprotnom će biti tek slabo zapažen potpredsjednik Vlade u Hrvatskoj kakva je i danas.
