Naravno da mi znamo da su županije neuspjeli HDZ-ov projekt iz prve polovice devedesetih godina. Naravno da znamo da županije ničemu ne služe, osim da župani i ostali tamo zaposleni imaju gdje primati plaću. No, sasvim je drukčije kad to kaže jedan župan. I to ne bilo koji nego predsjednik Hrvatske zajednice županija. Stoga je u tjednu privođenja agrokorovaca i potpunog posrnuća HDZ-a u vezi s istražnim povjerenstvom, glavni događaj ipak intervju šibenskog župana Gorana Pauka u Slobodnoj Dalmaciji. Nejasno je zašto je Pauk odlučio javno priznati da kao župan dobro živi, premda ništa ne radi. Ali, njegovo je svjedočanstvo, što god da ga je potaknulo, uistinu dragocjeno. Objašnjavajući zbog čega nema ambicija biti saborski zastupnik, Pauk je istaknuo da mu je plaća gotovo ista, a da mu je komotnije biti župan jer je doma s obitelji i ne mora stalno putovati u Zagreb. Osim toga, iako nema ovlasti ljudi ga, veli, doživljavaju kao važnog, što njemu godi. »Formalno si na vrhu regionalne administracije, ali s bezbroj limita«, razotkrio je Pauk svu besmislenost postojanja županija.

Budući da lagodno žive, vrlo je malo župana poželjelo graditi nacionalnu političku karijeru. Oni koji su, pak, to pokušali pokazali su da su župani trećerazredni političari neupotrebljivi za neki ozbiljniji posao. Zlatko Komadina pobjegao je glavom bez obzira nakon svega nekoliko mjeseci obnašanja ministarske dužnosti. Nije to bilo za njega, naviknutog na komotnu poziciju župana Primorsko-goranske županije. Sada je u Vladi Predrag Štromar, bivši varaždinski župan, koji ostavlja dojam apsolutno izgubljenog čovjeka. Slušati Štromarove izjave zbilja je bolno iskustvo.