U Hrvatskoj je prije recesije BDP godinama rastao za četiri do pet postotnih poena, s njim i državni proračun, a štednja nije niti izbliza bila najvažnije tema. No, ni tada HDZ-ove vlade nisu donijele odluku o nabavci novih borbenih zrakoplova. Premda su MiG-ovi 21 već u to vrijeme uglavnom bili hrpa željeza. Ivo Sanader, u čijem je prvom premijerskom mandatu Kolinda Grabar Kitarović bila ministrica vanjskih poslova, nikako nije želio preuzeti odgovornost za ovakvu avanturističku investiciju, koja bi porezne obveznike koštala stotine milijuna eura. I, naravno, dobro je postupio. Ali, Sanader ipak nije napravio sve što je morao. Nije objavio da si Hrvatska ne može priuštiti vlastito ratno zrakoplovstvo, jer je to jednostavno prevelik luksuz za zemlju s 4,5 milijuna stanovnika i razmjerno slabim gospodarstvom.

  Zato je Vladu Zorana Milanovića zapalo da građanima priopći da tobožnji ponos svakog Hrvata, s istekom upravo remontiranih MiG-ova, prestaje postojati.

  Ovih dana često slušamo da »treba razgovarati, raspraviti« o tome što činiti s ratnim zrakoplovstvom. HDZ također izražava spremnost za sudjelovanje u tim razgovorima. Predsjednik Ivo Josipović najavio je da će pozvati i političare iz oporbe. I nije to ništa loše, uvijek valja komunicirati. Međutim, mogli bi za isti stol sjesti najveći hrvatski politički i drugi umovi i danima ne izlaziti iz prostorije, ali zaključak bi opet bi da Hrvatska nema novca ni za Gripene, ni za F-16, ni za Eurofightere…

  No, odluke u politici malo su kada isključivo racionalnog karaktera. Zato se trenutačno postavlja pitanje smije li vlada u kojoj nije HDZ, u povijest poslati ratno zrakoplovstvo. Sjećamo se, primjerice, da je samo HDZ smio u Haag isporučivati hrvatske generale. Ivici Račanu to HDZ i njihove braniteljske udruge nisu dopuštali. Tvrdili su da suradnja s Haškim sudom predstavlja negaciju svetinja Domovinskog rata. Danas kad su na dnevnom redu zrakoplovi, HDZ je još suzdržan. Nisu unaprijed dali ultimatum nenarodnoj Vladi da odustane i od pomisli o ukidanju jednog od simbola Domovinskog rata.

  Ali, što bi bilo kad bi aktualne vlasti zaista nagovijestile da nemaju namjere bacati državni novac na ekstravaganciju kakva su nadzvučni borbeni lovci? Bi li se HDZ složio da to stvarno nema smisla? Jako je teško procjeniti. Posebno stoga što im u prilog ide činjenica da će u novom Dugoročnom planu razvoja oružanih snaga biti zapisano da se o zrakoplovstvu treba odlučiti do 2016. godine. To se, dakle, mora dogoditi u madatu sadašnje Vlade.

  Kako bilo, neovisno o ponašanju HDZ-a, Vlada i predsjednik Republike nemaju pravo nastaviti podržavati iluziju o hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Ministar Ivan Vrdoljak gura kontroverznu ideju da Hrvatska otkupi MOL-ove vlasničke idjele u INA-i. Ali, koliko god bi i to bilo štetno za javne financije, u odnosu na nabavku novih vojnih zrakoplova riječ je o hvalevrijednoj i korisnoj inicijativi.