Nikad neki lokalni ili pokrajinski izbori nisu imali toliku nacionalnu i sveeuropsku važnost kao netom okončani izbori u tri njemačke savezne pokrajine, u Porajnju-Falačkoj i Baden-Württembergu na jugozapadu te Saskoj-Anhaltu na istoku Njemačke.

Njemačka je bila jedna od rijetkih europskih zemalja koja je neobično dugo ostala imuna na uspon ekstremne desnice. Porast političkog ekstremizma u cijeloj Europi možemo objasniti recentnom dužničkom krizom i dekonstrukcijom socijalne države, naglim porastom nezaposlenosti, a sada i izbjegličkom krizom, što sve budi zlokobna sjećanja na tridesete godine prošlog stoljeća, u osvit svjetskog rata.

No za razliku od, recimo, Francuske, koja je posljednjih godina suočena sa strelovitim usponom ekstremno-populističke Nacionalne fronte, koja je zahvaljujući uspješnoj transformaciji iz tradicionalne antisemitske u modernu euroskeptičnu i antiimigrantsku populističku stranku čak pobijedio na europskim izborima u toj zemlji, da ne spominjemo brojne druge zemlje stare i nove Europe, poput Belgije, Mađarske, Nizozemske, Poljske i Slovačke, pa i Hrvatske, koju je također zahvatilo ekstremno desničarenje i ustašovanje, Njemačka se, sve do danas, uspješno nosila s ovim iskušenjem.

To, naravno, ne znači da Njemačka nije imala svoje neonaciste, ali ih je uspijevala držati na margini.

Ekstremno nacionalistička Nacional-demokratska stranka Njemačke (NPD), primjerice, nikad nije uspjela prijeći izborni prag, pa tako nikad nije imala zastupnika u Bundestagu, iako valja reći da jedan zastupnik NPD-a sjedi u Europskom parlamentu, ali samo zahvaljujući kontroverznom ukidanju izbornog praga za prošle europske izbore od strane njemačkog Ustavnog suda.

Iako je uspjela pacificirati NPD – upravo ovih dana pokrenut je novi postupak za zabranu te stranke pred njemačkim Ustavnim sudom – njemačka politička elita na čelu s kancelarkom Angelom Merkel suočena je s novim političkim fenomenom, i to puno opasnijim od NPD-a.

Nedjeljni izbori potvrđuju nezaustavljiv uspon kontroverzne Alternative za Njemačku (AfD), stranke koja je prije nekoliko godina nastala kao profesorski kružok koji je zagovarao izlazak Njemačke iz eurozone, ali se u međuvremenu transformirala u žestoku ksenofobnu i antiimigrantsku stranku, od čijih se militantnih stavova ograđuje čak i neonacistički NPD, koji je nedavno poručio da su izjave AfD-a o otvaranju vatre na imigrante »opskurne« i u suprotnosti s »nacionaldemokratskim poimanjem humanosti«.

Nedjeljni trijumf AfD-a, njemačke inačice francuske Nacionalne fronte, najavljuje tektonske promjene u njemačkoj politici, i to u najosjetljivijem trenutku, uoči parlamentarnih izbora sljedeće godine. To će pak imati dalekosežne posljedice ne samo za Njemačku, nego i za cijelu Europu. Svima se, naime, dosad gledalo kroz prste, svima je bilo dopušteno skrenuti s (europskog) puta, svima osim Njemačkoj.

Zato je ovaj trenutak puno više od početka političkog kraja kancelarke Merkel. Ovdje se radi o procesu koji je puno važniji od jedne političke sudbine. Ovo je, naime, definitivan početak kraja Europe solidarnosti i vrijednosti, koja, na žalost, nikad nije zaživjela, i trenutak rađanja nove/stare Europe, Europe mržnje, granica i logora.