Andrej Plenković i Davor Božinović, Foto: D. KOVAČEVIĆ
Kako to da policija nije privela Velimira Bujanca i njegove pobočnike kada je provalio u ured Mirjane Rakić? Što je tada spriječilo policiju da privede one koji su joj urlali ustaške pozdrave i vulgarno prijetili? Zašto policija nije bila podjednako stroga i kada je riječ o verbalnom nasilju prema ljudima koji su došli u splitski HNK pogledati predstavu Olivera Frljića?
Novi ministar unutarnjih poslova Davor Božinović tvrdi da je policija u slučaju Janice Kostelić postupila po svim pravilima struke, uvjeravajući usto da u ovom slučaju nema ni govora o narušavanju slobode govora. Time je HDZ-ov ministar de facto priznao da u brojnim drugim slučajevima, u kojima policija nije s istom revnošću privodila huligane i verbalne nasilnike, nije postupala po pravilima struke, što je, dakako, porazna činjenica za zemlju u kojoj je politizacija represivnog aparata jedan od ključnih pokazatelja invalidnosti našeg demokratskog sustava.
Kako to da policija nije privela Velimira Bujanca i njegove pobočnike kada je provalio u ured Mirjane Rakić? Što je tada spriječilo policiju da privede one koji su joj urlali ustaške pozdrave i vulgarno prijetili? Zašto policija nije bila podjednako stroga i kada je riječ o verbalnom nasilju prema ljudima koji su došli u splitski HNK pogledati predstavu Olivera Frljića?
Zato je reakcija policije u ovom slučaju toliko važna. Neprihvatljivost onog što se dogodilo u Supetru neupitna je. Takav brutalni i vulgarni diskurs zaslužuje samo osudu i nemoguće ga je ičim opravdati. No, zbog toga se u demokracijama ljude ne šalje u zatvor. I zato je ovdje isključivo sporna reakcija policije na taj događaj, osobito zbog činjenice da se ovdje radi o prvom velikom ispitu novog ministra policije, ispitu kojeg Božinović nije položio.
Samo dan ili dva nakon HDZ-ovog preuzimanja MUP-a – tog HDZ-ovog »mračnog predmeta želja« – policija je počela hapsiti ljude koji su sudjelovali u vulgarnom napadu na HDZ-ovu dužnosnicu, koju verbalni nasilnici smatraju najodgovornijom za neprovođenje Zakona o sportu.
Policija je inzistirala na njihovom pritvaranju iako za to u ovom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke, niti je u postupcima koji se vode zbog kršenja javnog reda i mira uobičajeno, pogotovo u slučaju kada zakon dopušta mogućnost da ih se kazni novčano. Zato policija ovim slučajem – koji, kolikogod bio neprihvatljiv i uznemirujući, ipak nije više od verbalnog napada – šalje simboličnu poruku kako će se postupati u budućim sličnim slučajevima.
Božinović je drakonski postupak policije – usporediv s ponašanjem policije u Erdoganovoj Turskoj ili Putinovoj Rusiji – objasnio činjenicom da je »skupina od više desetaka muškaraca na jedan vulgaran način vrijeđala ženu i to je sigurno za svaku osudu«.
Time je Božinović HDZ-ovu državnu tajnicu za sport reducirao na njezinu spolnu odrednicu, što je u ovom slučaju apsurdno. Znači li to da bi u obrnutom slučaju, da je 10 žena izvrijeđalo nekog državnog tajnika, Božinović opet rekao da je 10 žena vrijeđalo muškarca?
Ne, Janica Kostelić nije brutalno javno izvrijeđana zato što je žena, a još manje zato što je slavna skijašica, nego isključivo zato što je HDZ-ova državna tajnica za sport.