Kada je bivši šef SDP-a Zoran Milanović koncem 2012. godine autokratski odabrao Rajka Ostojića za utrku protiv Milana Bandića na predstojećim lokalnim izborima u Zagrebu, premda je gradski odbor zagrebačkog SDP-a dva mjeseca ranije za tu bitku već bio odlučio kandidirati svog tadašnjeg predsjednika Davora Bernardića, medijski komentatori bili su složni u ocjeni da je Milanović taj riskantan potez povukao prekasno. Tada se smatralo da tih pet mjeseci koliko je tada preostalo do svibanjskih izbora nije dovoljno za profilaciju kandidata koji bi mogao ugroziti Bandića.

Četiri godine kasnije Bernardić je šef SDP-a, a njegova stranka još nema kandidata za gradonačelnika Zagreba, iako se izbori održavaju za dva mjeseca. Bernardićevo natezanje oko potpore Anki Mrak Taritaš sa samouvjerenim Ivanom Vrdoljakom, koji vješto koristi trenutačnu slabost SDP-a inzistirajući na maksimalističkim zahtjevima, očito će potrajati još neko vrijeme, što Bernardića dovodi u krajnje nezavidnu situaciju. Problem je, naravno, u Bernardiću, a ne u Vrdoljaku. Onog trenutka kada je krenuo u utrku za prvog čovjeka stranke Bernardić je kao šef zagrebačke organizacije SDP-a, a ujedno i kandidat za gradonačelničku fotelju, morao imati novog kandidata za Zagreb. Tako bi, naime, postupio odgovoran političar.

Ovo što se upravo događa SDP-u dva mjeseca uoči lokalnih izbora, međutim, svjedoči o teško shvatljivom manjku strategije i dugoročnog promišljanja, i to uoči važnih izbora koji bi trebali potvrditi moć najveće opozicijske stranke nakon neočekivanog poraza na parlamentarnim izborima, baš kao i snagu samog Bernardića. Tim više što Zagreb, kako se čini, nije iznimka. Špekulira se i o SDP-ovoj potpori Mostovom Tomislavu Paneniću za župana Vukovarsko-srijemske županije, premda SDP ima svog kandidata za tu poziciju. SDP-ova potpora Paneniću, koji ima veće šanse za uspjeh od SDP-ova kandidata, zato je možda politički oportuna, ali je i vrlo problematična, osobito za Bernardića.

Upravo je Bernardić koncem prošle godine, nakon što je izabran za šefa SDP-a, pisao Mostovom čelniku i šefu Sabora Boži Petrovu, nudeći mu ruku suradnje. Ta za hrvatske prilike neuobičajeno velikodušna i prilično nepromišljena ponuda, kao i slična ponuda premijeru Andreju Plenkoviću, ostala je bez ikakvog odgovora. Drugim riječima, Bernardić je dopustio Petrovu da ga ponizi, a sada bi trebao pomagati Mostovom kandidatu na istoku zemlje!?

Upitan o potencijalnoj suradnji s Mostom na istoku zemlje i eventualnoj potpori Paneniću, Bernardić odgovara kako je suradnja moguća »sa svim strankama i progresivnim snagama u društvu, koje Hrvatskoj žele dobro«. Znači li to da Bernardić i konzervativni Most, tu rezervnu formaciju HDZ-a, osmišljenu kako bi HDZ ostao na vlasti, također ubraja u »progresivne snage u društvu«?