Svijet je očito iskočio iz tračnica i nemoguće je reći kako će izgledati nakon što oluja jednog dana prođe, iako sigurno znamo da neće biti isti kakav je bio, kao što znamo i tko će profitirati na sadašnjem kaosu. To su proizvođači oružja u cijelom svijetu, budući da je trgovina oružjem u zadnjih pet godina dosegnula najvišu razinu od okončanja Hladnoga rata. Obujam trgovine oružjem kontinuirano raste od 2012. godine, što sigurno veseli proizvođače oružja u SAD-u, najvećem izvozniku oružja na svijetu. Industrija oružja u SAD-u, koju obično nazivamo vojno-industrijskim kompleksom – kako je jedinstvenu simbiozu vojne industrije i politike u SAD-u svojedobno nazvao američki predsjednik Dwight D. Eisenhower u svom oproštajnom govoru 1961. godine, upozoravajući na pogubnost utjecaja tog kompleksa na donošenje političkih odluka – zauzima čak trećinu svjetskog tržišta oružja u proteklih pet godina. Prema podacima koje je jučer objavio ugledni švedski Institut za istraživanje međunarodnog mira (SIPRI), prodaja američkog oružja rasla je proteklih pet godina za tri postotna poena u odnosu na prethodno petogodišnje razdoblje.

Podaci SIPRI-ja, međutim, objašnjavaju i značajan dio trenutačnog turbulentnog odnosa između Europe i SAD-a. Trgovina u svijetu u porastu je zahvaljujući potražnji na Bliskom istoku i ostatku Azije, dok je udio Europe u globalnom uvozu oružja u proteklom petogodišnjem razdoblju smanjen za čak sedam postotnih bodova u odnosu na prethodno razdoblje, a smanjen je i izvoz oružja iz Europe.

I sada se taj trend mora promijeniti. Jer što je, barem zasad, jedina neposredna posljedica recentne diplomatske ofenzive Trumpove administracije na Europu? Što će ostati kad se prašina slegne? Američka je strana, naime, najprije dovela u pitanje smisao i budućnost NATO saveza, koji je Trump proglasio zastarjelim – zanimljivo, isto o NATO-u misle i u Kremlju – da bi potom Amerikanci pokušali umiriti Europljane tvrdeći da Amerika ostaje privržena NATO-u, ali pod uvjetom da i europski saveznici povećaju svoje vojne budžete do dogovorene razine od dva posto BDP-a.

Kao što je kristalno jasno zašto je Europa u proteklom razdoblju kupovala manje oružja – zbog financijske i proračunske krize, naravno – savršeno je jasno i što će povećanje vojnih budžeta značiti za europsko gospodarstvo koje se ionako presporo oporavlja od krize. Uzmimo samo primjer Hrvatske, kojoj ove godine stiže na naplatu rekordnih 27 milijardi kuna duga, a spominje se i otkup mađarskog udjela u nacionalnoj naftnoj kompaniji. Što u hrvatskom kontekstu znači povećanje vojnog budžeta i nabavka skupih borbenih zrakoplova? Odgovor je jednostavan. Više oružja znači manje novca za socijalu, obrazovanje i bolnice, ali i manje mira. I, dakako, masnije zarade američkim proizvođačima oružja.