No kakva je, dakle, ta nova Europa? Što je u novoj Europi ostalo od starih uzvišenih europskih ideala solidarnosti i jedinstva u različitosti? U odgovoru na ta pitanja teško je biti optimist: današnja Europa lošije je mjesto za život od Europe otprije nekoliko godina, kao što će Europa za dvije godine biti lošija od današnje Europe. Kao i Hrvatska, za koju je Radimir Čačić ustvrdio da ima gangrenu i dijabetes, i Europa je navodno teško bolesna. Europski su čelnici Europi dijagnosticirali manjak konkurentnosti, zbog čega Europa gubi utakmicu na globalnom planu. Dok je Britanija za udvostručenje svog BDP-a trebala 155 godina, Sjedinjene Američke Države to su postigle za 50, a Kina za samo 15 godina! 

    Zapad je desetljećima svoju snagu i bogatstvo crpio pljačkajući ostale kontinente, sve dok globalizacija nije potpuno preokrenula veliku igru. Sada Zapad gubi svoje povlastice, dok nove globalne sile, Kina, Indija, Turska…, brzo grabe naprijed. 

    I da Europa tobože ne bi ostala potpuno marginalizirana, europski lideri dobrovoljno su prigrlili njemačku magičnu formulu »fiskalne konsolidacije« i radikalne štednje. Vjerojatno su morali – Njemačka je jedina europska sila, iako i ona vrlo dobro zna da je bez Europe premala za utakmicu s najvećim svjetskim velesilama. 

    Logika njemačkog plana nije osobito komplicirana. Konkurentnost je moguće povećati isključivo eliminacijom svih »neekonomskih kategorija«, poput školstva, zdravstva i kulture, iako stručnjaci dokazuju kako rezovi samo produbljuju recesiju. No najvažnije je ispuniti zahtjeve svemogućeg svetog trojstva: velikih banaka, bonitetnih agencija i financijskih tržišta. Na račun socijalne države, ako treba i uz suspenziju demokracije, Europa se transformira u ekonomsku, odnosno bankovnu uniju. Uvjetovanje »pomoći« Grčkoj i ostalim sredozemnim državama od strane podsjeća na relacije Moskve i istočnoeuropskih satelita iz vremena Sovjetskog Saveza. Ako su neki možda početkom godine i pomislili da francuski filozof Alain Badiou pretjeruje kada u svom apelu za Grčku navodi da je Grčka samo laboratorij za testiranje modela društvene preobrazbe, koji će u sljedećem koraku biti primijenjen u cijeloj Europi, sada je svima jasno da je Badiou itekako u pravu. Pred našim očima rađa se vrla nova Europa, da parafraziramo naslov znamenitog djela Aldousa Huxleya. 

    U Huxleyjevom »Vrlom novom svijetu« sreća je moguća eliminacijom obrazovanja, umjetnosti i filozofije. U vrloj novoj Europi pak isti cilj postiže se eliminacijom svega onoga po čemu je Europa bila civilizacijski i kulturološki superiorna svim ostalim društvenim sustavima u povijesti čovječanstva. Europa uništava samu sebe.