Blokada Hrvatske katastrofa je za Sloveniju. Janez Janša time se otvoreno narugao potpisima što su ih šefovi država EU – među njima i njegov prethodnik Borut Pahor – 9. prosinca prošle godine na svečanosti u Bruxellesu stavili na ugovor o pristupanju Hrvatske. Tim ugovorom sve su članice EU, pa i Slovenija, pojedinačno posvjedočile kako je Hrvatska ispunila sve njihove uvjete za ulazak u EU 1. srpnja 2013. godine. 

    Nijedna druga članica EU ili NATO-a nije pokazala toliko nepoštovanja prema Hrvatskoj i njezinim ključnim nacionalnim interesima – ulazak u EU i NATO to doista jesu – kojima bi trebala biti okončana mučna i krvava hrvatska tranzicija. 

    Hrvatsko-slovenski odnosi, dakle, nisu europeizirani, kao što smo se nadali, nego balkanizirani. Umjesto da rješavaju međusobne probleme, političke elite i diplomati na njima žele politički profitirati. Njihov nacionalizam i populizam bilateralne probleme množi i zaoštrava, pretvarajući male i rješive prijepore u velike i nerješive sukobe. 

    Razvoj događaja između Ljubljane i Zagreba svjedoči kako je ovo i dalje zona ucjena, prijetnji i sile. Politika je na ovom području i dalje samo nastavak rata drugim sredstvima, da ovdje s pravom parafraziramo znamenitu definiciju rata Karla von Clausewitza, iako naši narodi – da paradoks bude veći! – nikada u povijesti nisu ratovali, što na ovim prostorima nipošto nije mala stvar. 

    Pahor je svoj nacionalistički ego dokazivao na granici, a Janša je odlučio poentirati na novcu, uvjetujući ratifikaciju hrvatskog ugovora pristankom Zagreba da se neisplaćena štednja hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci, iako je riječ o privatnoj imovini, uključi u sukcesijski bubanj. Hrvatska će tek platiti cijenu lakomislenosti kojom je Jadranka Kosor prije skoro dvije godine pristala na takav uvjet, samo da što prije zaključi pregovore, ali i cijenu politike »nečinjenja« kojom je Zoran Milanović odgovorio na Janšinu ucjenu. I to s kamatama. 

    Europa pilatovski pere ruke od bilo kakve odgovornosti, poručujući Ljubljani kako nije u redu to što radi, ali zasad nema namjeru intervenirati protiv svoje članice. Hrvatsko-slovenski čvor zatim će ponovno morati raspetljavati veliki i moćni, najvjerojatnije američka konjica, što mnogi ovdje potiho priželjkuju i čemu se vesele. Problem će na kraju biti riješen još jednim »povijesnim« kompromisom, ali vjerojatno opet s ugrađenom pogreškom, baš kao i u svim ranijim nametnutim rješenjima koja su rezultat ucjene, poput arbitražnog sporazuma. 

    No naš pravi problem i dalje ostaje: nesposobni, arogantni i uskogrudni političari, koji ne rade svoj posao. Pijuni koji uvijek trebaju tutore.