Naravno, vlada Zorana Milanovića krivce za propast pregovora vidi isključivo u »pretvrdim sindikatima«, iako bi se vladini pregovarači morali puno više potruditi objasniti zbog čega je to glavni sindikalni zahtjev – da im vlada nakon izlaska iz krize vrati oduzeto – toliko odiozan i neprihvatljiv? 

    Jer tko sada može razuvjeriti one koje je Milanovićeva vlada jučer kolektivno kaznila da ovdje nije posrijedi pokušaj trajne demontaže prava koja im pripadaju po važećim kolektivnim ugovorima, a koje glavni Milanovićev pregovarač ionako smatra »rakom«? 

    Kako ih uvjeriti u dobronamjernost Banskih dvora kada vladajući SDP uopće ne može prikriti animozitet i prezir prema sindikatima i radničkim pravima, dok HNS, njegov glavni koalicijski partner, to i ne pokušava? 

    I Vlada i sindikati, koji se sada sa suprotnih obala nabacuju blatom, morali bi se puno više potruditi za postizanje kompromisa, jer u tom ratu nema pobjednika. Bez socijalnog kompromisa, naime, u koji moraju biti uključeni svi socijalni partneri, Hrvatska neće izaći iz krize. 

    Potvrđuje nam to europsko iskustvo: nema zemlje u Europi koja je spremno dočekala krizu, ili se s njom znala nositi – unatoč svim poteškoćama i neizvjesnim prognozama – a da pritom nije imala socijalni pakt i konsenzus političke elite, dakle i opozicije, oko glavnog pravca kojim zemlja ide, a naravno da to onda podrazumijeva i konsenzus oko socijalne države. 

    One pak zemlje u kojima su vladajuće garniture sindikate pretvorile u protivnike s kojima se gledaju preko nišana i s druge strane barikade, u dubokoj su krizi, iako i one revnosno provode oštre mjere štednje i bolnih rezova. 

   Glavni problem Hrvatske nije hoćemo li učiteljima, doktorima ili policajcima plaće smanjiti za pet ili 10 posto, niti to može spasiti Hrvatsku i njezine javne financije. Samo štednja nikoga nije izvukla iz krize, pa neće ni Hrvatsku. Najveći je problem – s brutalnom iskrenošću to priznaje i ministar financija Slavko Linić – što aktualna vlada nije ispunila svoje ključno obećanje: da će pokrenuti gospodarstvo i da će Hrvatska, nakon duboke recesije, ponovno ostvariti gospodarski rast. Zemlja je postala taocem neostvarenih obećanja Radimira Čačića, čovjeka koji je još prije par mjeseci tvrdio da jedino HNS zna voditi Hrvatsku, netom nakon što je njegova stranačka vojska, »spašavajući Hrvatsku«, zaposjela ključne državne sinekure. 

    I samo još nešto: ne samo da se nijedna zemlja nije othrvala krizi bez šireg socijalnog i političkog konsenzusa, nego to još nikome nije pošlo za rukom bez dodatnog ulaganja u znanost, obrazovanje i istraživanje. A to znači i u učitelje, nastavnike i profesore.