Izgradnja ravničarske ruke Rijeka – Zagreb, pa dalje prema Mađarskoj, uz izgradnju novih kapaciteta Luke Rijeka i modernizaciju željezničkih koridora X i Vb, jedno je od predizbornih obećanja sadašnje vladajuće koalicije. Pa ipak, taj veliki infrastrukturni projekt, čija bi realizacija trebala dati novi zamah posustaloj i umornoj Rijeci, ali i cijeloj Hrvatskoj, zasad postoji samo na papiru. Preciznije, nema ga ni na papiru. 

    Kako je to ovih dana dramatično upozorio čelnik županijskog zavoda za prostorno uređenje Mladen Črnjar, nizinska pruga nije upisana ni u strateške dokumente ove države, bez čega Hrvatska za taj projekt neće moći povući sredstva iz EU fondova. A bez europskih milijardi – u to uopće ne treba sumnjati – neće biti ništa ni od nove pruge. Hrvatska još nema ni prometnu strategiju države, bez koje opet nema europskog novca. 

    Dakle, hrvatski strateški projekt postaje tek još jedan dokaz naše jalovosti i kronične nesposobnosti. Tri godine država je potratila da donese odluku o novoj pruzi i – ništa. 

    No čini se da je naša priča o novoj pruzi ipak polučila barem jedan konkretan učinak, ali, na žalost, ne u Hrvatskoj, nego u Sloveniji i Italiji. Naime, već sama najava izgradnje novog željezničkog pravca od Rijeke prema unutrašnjosti poslužila je vjerojatno kao katalizator našim zapadnim susjedima, koji su ovih dana dogovorili projekt o kojem dogovor nisu mogli postići godinama, koji u Sloveniji i Italiji nazivaju povijesnim. 

    Nakon nebrojenih sastanaka, opstrukcija i blokada, slovensko-talijanska međuvladina komisija napokon je postigla kompromis o izgradnji pruge koja će povezivati tršćansku luku i Divaču, slovensko željezničko čvorište na samoj granici. Iako će biti duga samo 21 kilometar, pruga će koštati više od milijardu eura, a sufinancirat će se sredstvima EU. Pruga će za tršćansku luku – a naknadno i za luku Kopar – značiti otprilike ono što bi nova pruga značila za Rijeku. Kopar će profitirati od novog pravca tek kada bude izgrađen drugi kolosijek pruge od Kopra do Divače, za što se Slovenci ubrzano pripremaju, jer bi u suprotnom Kopar dospio u podređeni položaj u odnosu na Trst, što Slovenci neće dopustiti. 

    Dakle, dok mi blebećemo i kadroviramo, Talijani i Slovenci povećavaju konkurentnost svojih luka, slabeći konkurentnost Rijeke. Susjedi su naše namjere shvatili ozbiljnije od nas samih, i više no što zaslužujemo. Već se naziru obrisi novog geostrateškog zemljovida sjeverojadranskog bazena, na kojem je naša uloga minorna. Iako formalno udružene u Udrugu luka sjevernog Jadrana (NAPA), četiri najveće sjevernojadranske luke – Rijeka, Kopar, Trst i Ravenna – ujedno su i najveći konkurenti. Ako se žele razvijati, moraju uspostaviti bolje željezničke veze sa zaleđem. Kineska poslovica kaže da i najdulji put počinje prvim korakom. Čini se da su Tršćani i Koprani to shvatili. Mi nismo.