Hrvatska ulazak u Europsku uniju prvog dana srpnja nagodinu smatra već gotovom stvari, iako je proces ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora u članicama Unije daleko od konca. Hrvatski pristupni ugovor ratificiralo je dosad tek 11 zemalja, a prekjučer je to učinila i Austrija, kao posljednja članica EU u našem susjedstvu, osim Slovenije. 

   Premda Ljubljana mjesecima šalje prijeteće poruke Zagrebu kako bi problem Ljubljanske banke mogao zakomplicirati ratifikaciju u Sloveniji, hrvatska strana kao da te poruke ne čuje, ili ne želi shvatiti njihovu suštinu. Jer kako drugačije protumačiti nedavnu izjavu premijera Zorana Milanovića koji ovih dana poručuje kako je hrvatska politika u tom slučaju »neće činiti ništa, da ne bi slučajno izazvala slovensku stranu«? Zar hrvatski premijer, koji je karijeru gradio i u diplomaciji, ne shvaća da će Hrvatska imati problem upravo zato što neće učiniti ništa? 

    Čini se da se ni Milanovićeva šefica diplomacije Vesne Pusić nije puno odmaknula od negiranja problema. Njoj je, naime, još uvijek »nezamislivo« da bi spor oko Ljubljanske banke, koji uopće nema veze s hrvatskim ulaskom u EU, mogao zaustaviti Hrvatsku. Međutim, upravo se to događa. Iako je slovenski šef diplomacije Karl Erjavec uoči posjeta Zagrebu na proljeće ove godine obećao početak ratifikacije odmah po povratku u Ljubljanu, premijer Janez Janša ubrzo je povukao ručnu, odgodivši ratifikaciju do daljnjega. 

    Zabijanje glave u pijesak i ignoriranje tog problema od strane naših političara Hrvatskoj ne ide u prilog. Europska unija naučila je lekciju iz pregovora s Hrvatskom, pa će tako u upravo započetim pregovorima s Crnom Gorom najteža poglavlja – Pravosuđe i temeljna prava te Sloboda, pravo i sigurnost – otvoriti na početku i zatvoriti na kraju pregovora. Milanović i Pusić morali su izvući lekciju iz jednoipolgodišnje slovenske blokade hrvatskih pregovora zbog Piranskog zaljeva, kada je tadašnja vrhuška u Zagrebu također nekoliko mjeseci ignorirala problem i tvrdila kako granični spor nema nikakve veze s hrvatskim pregovorima s Bruxellesom, da bi onda ipak shvatila kako hrvatski put u EU vodi samo preko Ljubljane. A onda je već bilo prekasno. 

    Slovenija ni ovog puta neće popustiti. Zahtjev Ljubljane nije jednostavan: Milanovićeva vlada problem neisplaćenih štediša Ljubljanske banke mora rješavati u okviru pregovora o sukcesiji, a ne na sudu. Poziciju Ljubljane osnažila je bivša premijerka Jadranka Kosor koja je taj slovenski uvjet prihvatila kako bi dobila suglasnost Ljubljane za zaključenje pregovora s Bruxellesom, što je onda postalo dijelom europske pravne stečevine. Ako već ima pravnu podlogu, Janša nipošto neće dopustiti mogućnost da odštetni zahtjevi iz Hrvatske dodatno ugroze ionako poljuljanu financijsku stabilnost Nove ljubljanske banke, jer će nakon ulaska Hrvatske u EU i Slovenija morati provoditi odluke hrvatskih sudova. Ljubljana će – kažimo to otvoreno – biti zadovoljna tek kada se pred hrvatskim sudovima obustave predmeti protiv Ljubljanske banke što ih u ime hrvatske države vode Zagrebačka i Privredna banka. 

    Razgovor ministrice Pusić i Erjavca na marginama Croatia Summita što danas počinje u Dubrovniku zato je vjerojatno posljednja prilika da se ovaj problem riješi prije nego što eskalira. A onda će biti kasno.