Sada doista ništa više nije nemoguće. Ni da eurozona – najveće postignuće ujedinjene Europe, koje je poput lijepka trebalo Europu držati zajedno – eksplodira poput mjehura od sapunice, ni da se cijeli projekt ujedinjene Europe raspadne poput kule od karata! 

   Iako su nas učili da je ujedinjena Europa nastala zbog mira i zaustavljanja klanja na kontinentu, a ne novca i tržišta, u međuvremenu smo shvatili kako je ovdje ipak riječ o novcu. 

   A kada bi euro stvarno propao, nitko više današnje Europljane ne bi više mogao zadržati zajedno. Europski narodi opet bi krenuli svaki svojim putem. U vlastiti nacionalistički glib. Francuzi prema jugu i bankrotiranom Mediteranu, u društvo Španjolaca i Talijana, kamo ih okovi krize već odavno vuku; ondje gdje i mi imamo svoje osigurano mjesto. Nijemci na vrh devastirane Europe, na kojem ih nitko više ne bi mogao ugroziti, a Britanci će ostati ondje gdje jesu, između Europe i Amerike. I likovati. 

   Kako izgleda kada se u Europi svaka država sama bori za sebe naučili smo iz povijesti prošloga stoljeća. Ili možda nismo? Takva Europa, podijeljena i posvađana, idealan je rasadnik zatomljenih i nikad prevladanih mržnji i strahova, koji već sada razdiru sve više europskih država. Od Grčke, preko Mađarske, do Francuske i Danske, pojavljuju se novi, sve radikalniji oblici nacionalizma – novi europski fašizam. Europa koja je prije jednog desetljeća bila spremna izolirati jednu Austriju, samo zato što je u njezinoj vladi sudjelovao ekstremni desničar Jörg Haider, europske fašiste danas ignorira.

   Novi europski iskorak prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji još je u oblacima, a njegova je realizacija, ako je i bude, prolongirana u daleku budućnost. Sve oči uprte su prema njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, no ona je europskim čelnicima odbrusila kako do njemačke lisnice mogu samo preko njezinog trupla. 

   Njemačka više neće šutke plaćati europske račune. Kći protestantskog pastora, koja je odrasla u istočnonjemačkoj oskudici i koju izvan Njemačke smatraju vladaricom Europe, kod kuće je sve slabija. Konzervativna liderica dobro zna da joj Nijemci na izborima sljedeće godine neće oprostiti ako pristane na euroobveznice, kojima bi prezadužene zemlje dobile jeftinije kredite, ali u najvećoj mjeri na račun moćne i bogate Njemačke. 

  U povijesnoj situaciji, u kakvoj od političara očekujemo povijesne i dalekosežne odluke, kancelarka Merkel ne želi vidjeti dalje od sljedećih izbora. Njezin recept za prezaduženu Europu – stezanje remena – u međuvremenu se pretvorio u davljenje. 

   Današnja Europa budi strah i jezu, i pitanje je hoće li je uopće biti u sadašnjem obliku za godinu dana. Hrvatska se mora pripremati za sve ishode, ali se prije svega mora othrvati pritiscima za provedbom nametnutih mjera štednje i otpuštanja desetaka tisuća radnika, mjera koje nigdje nisu dale očekivane rezultate, a uništavaju društveno tkivo i isisavaju njegovu moć.