Poput negdašnjih »kremljologa«, i u Hrvatskoj se danomice iscrpljujemo manje-više nevažnim odnosima unutar dviju najvećih stranaka, SDP-a i HDZ-a, čiji predsjednici uživaju neupitan, faraonski status, dok pitanja o kojima doista ovisi budućnost ove zemlje uopće nisu postavljena, a kamoli da na njih imamo odgovore. Možda se neće obistiniti zloslutne najave o skorom slomu europskog i svjetskog gospodarskog sustava. Možda su najave o potpunom urušavanju ne samo eurozone, nego i cijele ujedinjene Europe – političkog projekta koji je Europi donio najdulje razdoblje mira i prosperiteta u povijesti Starog kontinenta – stvarno pretjerane. 

    Svakako je moguće da se ove ili sljedeće godine ipak neće dogoditi »kraj igre«, kakav recimo predviđa utjecajni Raoul Pal, nekadašnji menadžer u Golman Sachsu i bivši voditelj jednog hedge fonda. Pal je šokirao poslovni svijet prognozom kako je burzama ostalo još otprilike šest mjeseci trgovanja, te kako će nakon toga uslijediti potpuni krah. Kraj igre. Bankarski sustav će se urušiti, nakon čega više neće biti kredita, ni za gospodarstvo ni za građane. 

    Ne bi njegove prognoze bile ništa posebno da nisu argumentirane neumoljivim brojkama. Nije problem samo u 70 bilijuna dolara – bilijun je tisuću milijarda – duga deset najvećih država. Pravi problem leži u činjenici da te države istodobno jamče za deset puta viši dug za zloglasne financijske derivate, koji su već jednom, 2008., izazvali krah. A taj dug danas iznosi zastrašujućih 1200 posto svjetskog BDP-a! Što će se dogoditi ako taj financijski balon pukne, bolje nam je i ne pomišljati. 

    Možemo se nadati da ipak sve neće ispasti tako loše. Možda se ne približavamo svom Armagedonu. No, na našu žalost, Pal u svojim analizama nije usamljen. Mnogi ozbiljni ljudi upozoravaju kako bi izlazak Grčke iz eurozone za sobom u provaliju povukao najprije Španjolsku, a za njom Italiju i cijelu eurozonu. A više uopće nije pitanje hoće li Grčka morati van, nego kada i kako će se to dogoditi. Članice Unije pripremaju se za najgori scenarij. Na najvišim političkim razinama kuju se planovi za zatvaranje granica i za naglo pogoršanje sigurnosnog stanja. I Kina, uz najveći stupanj hitnosti, priprema planove za suzbijanje negativnih efekata grčke katastrofe. 

    Hrvatska, dakako, nije Kina, no shvaćaju li uopće naši političari kakva nam se opasnost približava, čak i da se sve najcrnje prognoze ne obistine? Imaju li plan B? Misli li ministar Linić da izlazak Grčke iz eurozone doista »neće utjecati na položaj Hrvatske«, i da neće biti lančane reakcije, kao što je još nekidan tvrdio? Pogotovo jer je hrvatski Titanik i bez sloma eurozone suočen s jednom katastrofom – katastrofalnom ekonomskom politikom – koja je već dovela zemlju na rub provalije.